Među naslovima koji su posljednjih dana privukli najviše pažnje na Netflixu nalazi se britanska miniserija “The Witness”, koja se ubrzo nakon premijere popela među najgledanije sadržaje u regiji. Riječ je o drami temeljenoj na stvarnim događajima koja na prvi pogled djeluje kao još jedan true crime naslov, no već nakon prve epizode postaje jasno da je njezin fokus potpuno drugačiji.
Serija je inspirirana slučajem Rachel Nickell, 23-godišnje Britanke koja je 1992. godine brutalno ubijena tijekom šetnje londonskim Wimbledon Commonom. Njezin dvogodišnji sin Alex bio je jedini svjedok zločina, a upravo iz njegove i očeve perspektive priča se razvija kroz tri epizode. Umjesto potrage za počiniteljem, u središtu radnje nalaze se posljedice koje je tragedija ostavila na obitelj te pokušaj oca Andréa Hanscombea da zaštiti sina od medijske pažnje, policijske istrage i trauma koje su obilježile njihovu svakodnevicu.
“True crime” iz potpuno drugačijeg kuta
Dok većina serija inspiriranih stvarnim zločinima pažnju usmjerava na istragu i počinitelje, “The Witness” bira mnogo intimniji pristup. Ubojstvo Rachel Nickell ovdje je tek početna točka priče, dok se najveći dio radnje bavi tugom, odrastanjem i odnosom između oca i sina koji pokušavaju pronaći način da nastave živjeti nakon nezamislivog gubitka. Kritičari upravo taj aspekt izdvajaju kao najveću snagu serije, naglašavajući da je riječ o jednoj od emocionalno najtežih Netflixovih drama godine.
Dodatnu težinu cijeloj priči daje činjenica da je slučaj Rachel Nickell ostao upamćen i kao jedan od najvećih propusta britanske policije. Istraga je godinama bila obilježena kontroverzama, pogrešnim osumnjičenicima i pritiskom javnosti, dok pravi počinitelj nije identificiran sve do razvoja naprednije DNK tehnologije. Upravo ta kombinacija osobne tragedije i institucionalnih pogrešaka desetljećima je održavala interes javnosti za ovaj slučaj.
U glavnim ulogama pojavljuju se Jordan Bolger, Max Fincham i Neil Maskell, a serija je nastala prema iskustvima Alexa Hanscombea i njegova oca. Možda je upravo zato “The Witness” ostavio tako snažan dojam na publiku. Ne pokušava šokirati detaljima zločina niti graditi napetost kroz lov na ubojicu. Umjesto toga pokazuje kako jedan događaj može obilježiti čitav život ljudi koji su ostali iza njega, što ga čini znatno više obiteljskom dramom nego klasičnim “true crime” naslovom.
