Već neko vrijeme muči me činjenica da u svoje slobodno vrijeme ne gajim nikakvu strast, teško da i imam spomena vrijedan hobi koji proizlazi iz nečega što isključivo mene zanima i pokreće. S vremenom vidim da nisam jedina, ali i da nisam jedina koja to želi promijeniti.
Izlike su često neprijatelj pronalaska vlastite sreće i ispunjenosti. Pod izlikama najviše mislim na vrijeme. Nikad nemamo vremena. S ovim riječima nije mi plan ulaziti u dubine mindfulnessa, self helpa i kojekakvih pozitivnih psihologija, niti planiram odgovoriti na pitanje što znači biti sretan. Svi imaju svoju verzije tog odgovora i jedino što znam je da ne mislim da je taj odgovor konstanta nego nešto što se mijenja iz dana u dan. Ali, što ako je svaki dan isti?
Prije nekoliko dana imala sam priliku posjetiti vilu Rein u kojoj kolekcionarka umjetnina Dagmar Meneghello živi i trenutno izlaže dio svoje kolekcije koju je skupljala desetljećima. Iako je to bio još samo jedan event vezan uz posao, dogodilo se baš ono što mi je trebalo.U neobaveznom razgovoru čula sam savjet iza kojeg stoji nekoliko desetljeća uživanja u umjetnosti, uživanja u svojoj životnoj strasti.
Jutro započnite tako da pogledate jednu dobru sliku, poslušate malo dobre glazbe i pročitate barem jednu rečenicu dobre knjige, rekla je. Čini se jednostavno.
Očito je tajna u malim stvarima, malim koracima i realnim očekivanjima. Ništa se neće promijeniti preko noći, ali jedna slika svaki dan sada je kolekcija od nekoliko tisuća umjetničkih djela koje je gospođa Meneghello skupljala godinama. Simbolično nad ulazom u spavaću sobu stoje prve slike koje je kupila kao mlada novinarka.
I pokušala sam. Uz prvu kavu sam poslušala sam zadnji mix s omiljenog YouTube kanala My Analog Journal, podigla monografiju koja stoji na polici od zadnjeg Interlibera i dogovorila odlazak na izložbu fotografa kojeg dugo pratim na Instagramu. Danas je dobar dan! Sutra ispočetka.
Foto: Instagram
*tekst odražava isključivo stavove i mišljenje autorice
