Navikli smo stalno gledati naprijed: prema ciljevima, rokovima i sljedećim verzijama sebe… No, sve je više onih koji se svjesno okreću unatrag. I to ne iz nostalgije, nego iz potrebe da se povežu s onom mlađom verzijom sebe: djevojkom koja je imala više pitanja nego odgovora, više snova nego planova. Pisati pismo samoj sebi postao je globalni trend samorefleksije, mali ritual koji nas podsjeća tko smo bili i tko želimo postati. Što bismo danas rekle sebi s 18? A što bismo voljele čuti za pet ili deset godina?
Upravo na toj ideji temelji se jedan od najpoetičnijih novih koncepata u Parizu – Café Pli, kafić u kojem, uz kavu i kroasan, možete napisati pismo sebi u budućnosti. Ne metaforički, nego doslovno. Birate papir, olovku, riječi koje u tom trenutku vašeg života imaju težinu, a zatim odlučujete kada želite da vam se to pismo pošalje; za godinu, pet ili čak dvadeset godina. Kao mala vremenska kapsula emocija, strahova i nada koje danas možda još nemaju ime.
Pariz, grad koji je oduvijek bio sinonim za romantiku, introspekciju i sporiji ritam života, savršena je kulisa za ovakav koncept. Café Pli tako, osim kave, nudi i zaista posebno iskustvo: tišinu usred gradske vreve, prostor u kojem je dopušteno stati i zapisati ono što često ostaje neizrečeno. A s obzirom na to da živimo u svijetu u kojem se sve dijeli odmah i sada, ideja privatnog pisma koje ćemo pročitati tek u nekoj drugoj budućoj verziji sebe djeluje gotovo revolucionarno.
I dok možda više nikada nećemo imati priliku sjesti u pariški kafić s nalivperom i zapečatiti pismo voskom, ideja ostaje ista: uzeti trenutak za sebe i pitati se gdje smo sada i kamo želimo ići. Jer ponekad, najvažnija poruka koju možemo primiti nije ona od drugih, nego ona koju smo sami sebi napisali, i to dok smo još bili na putu… Više o ovom simpatičnom lokalu otkrijte na linku.
