Moramo priznati da u bespuću online sadržaja naviše volimo ‘naići’ na inspirativne pojedince koji nas instantno natjeraju na promjenu, a baš takvi su Anna i Petar, mladi entuzijastični par koji dijeli strast prema planinama i prirodi, putuje i otkriva svijet na jedan posve drugačiji način. Iako je godina iza nas bila jedna od najizazovnijih, a posebice onima za koje je nomadski način života primaran, Anna i Petar uspjeli su pronaći način kako i dalje živjeti svoje snove, a sve detalje, od samih početaka pa do danas, ispričali su nam u iscrpnom intervju za koji ne sumnjamo da će mnoge potaknuti da i sami otkriju ljepote aktivnog planinarenja i uživanja u čaroliji prirode!
Oboje ste strastveni zaljubljenici u planine i aktivna putovanja. Kako je krenula ta ljubav?
Anna: Moja obitelj često je boravila u planinama i prirodi pa je nekakav logičan slijed bio da i ja krenem s tim stopama. Već s pet godina hodala samo po Papuku, spavala u šatoru i penjala se s tatom po stijenama. Dakle, veliki utjecaj na to imao je moj otac (alpinist) i mama (planinarka) koja je pratila njegov tempo i bila mu podrška u svakom pohodu na novi vrh. Davne 1994. godine moj otac Soldo Slobodan osnovao je planinarsko društvo u Belišću. Učlanio me tamo kao najmlađeg člana i danas tamo sam aktivna ako ne kroz izlete onda kroz predavanja zajedno s Petrom. Upravo tamo započela je ljubav prema planinama i putovanjima.
Petar: Povijest bolesti? Tko zna gdje je to startalo. Jesam odgojen u sportskoj obitelji i obitelji koja je boravila u prirodi, ali da ne kompliciram, mislim da je velik utjecaj odigralo moje uključivanje u izviđače u osnovnoj školi. Koliko god se uz izviđače veže nekakav nezanimljiv prizvuk, tamo sam skupio jako zanimljivih iskustava. Npr. spavanje sam samcat u šumi u improviziranom skloništu u 5. razredu zvuči kao nešto što današnje klince ne možemo zamisliti. Također, obišao sam većinu Lijepe naše i naučio se snalaziti s mapom/kompasom u prirodi još tada.Petnaest godina ‘fast-forward’, upoznajem moju slatku snašu iz Belišća koja voli lutati po planinama i tu uparujemo naša dva scenarija. I tako sada već godinama, i baš uživamo!
Budući da gotovo uvijek povezujete planinarenje i putovanje, koliko je takav vid planiranja puta zahtjevan za realizaciju? Što je ono nešto najteže što vam se dosad dogodilo?
Anna i Petar: Podugačko pitanje, a odgovor je vrlo nepopularan – ovisi o destinaciji. Npr. ako idete u neka od najpopularnijih svjetskih destinacija kao W trek u Čileu, morate mjesecima unaprijed rezervirati svoje mjesto za šator. Ako idete u Nepal, morate (doslovno morate) unajmiti nosače. Ako se hoćete penjati Mt. Blanc, morate godinu dana unaprijed rezervirati smještaj u domu. Svjetski poznate destinacije zahtijevaju i do godinu dana planiranja unaprijed, ali ako hoćete planinariti po okolnim planinama – Velebit, Julijske Alpe ili Dolomiti, to se planira koji tjedan unaprijed i uglavnom visite na stranicama za prognozu vremena. Također, nemojte zaboraviti formu i malo se ‘zategnuti’ prije duljeg izleta, pogotovo ako ste imali period mirovanja!
Imate li omiljenu planinarsku destinaciju?
Anna i Petar: Definitivno Triglav (Julijske Alpe). Prošle godine zbog pandemije nismo bili u mogućnosti posjetiti Triglav, ali tamo se uvijek rado vraćamo, što zbog najdražih uspomena tako i zbog prirodnih ljepota koje nas svaki puta iznova fasciniraju.
Pročitala sam da ste se zaručili na planini, ali i napravili predivne svadbene fotografije na Matterhornu. Pretpostavljam da vam je to iskustvo posebno drago i posebno?
Anna: Tako je, Petar me zaručio na vrhu Triglava. Dok sam se ja pripremala za super kul fotku on je pripremio sve da zabilježi najposebniji trenutak u mom životu te kleknuo i izvadio prsten. Ne moram vam pisati detalje koliko je to bilo savršeno, a za svadbene fotke putovali smo od Zagreba do Zermatta i zaista se isplatilo!
Skroz je fora osjećaj kad u ranu zoru hodaš i nosiš vjenčanicu koja visi na planinarskom ruksaku i čekaš izlazak sunca da se fotkaš pored oltara svih planinara – Matterhorna. Dok sam namještala frizuru i dok je Petar oblačio odijelo, stvorilo se puno Kineza koji su u ranu zoru šetali oko jezera. Oni su bili oduševljeni i bacali selfije s nama, no u trenutku kada je sunce izašlo, oni su pobjegli, a mi smo se spremili za fotoshooting. Soldo Slobodan (otac) napravio je fotku koja izgleda doslovno – wow.
Kod planinarenja vrlo je bitna dobra priprema, pa koji je neki vaš savjet početnicima ili onima koji žele proširiti svoju ‘planinarsku rutu’. Što je najvažnije primjerice od odjeće?
Anna i Petar: Početnicima bi savjetovali da upišu planinarsku školu ili da planinare s nekim tko je iskusan te da se na taj način educiraju prije samog odlaska u planine i prirodu. Pandemija je ove godine donijela sa sobom i nešto pozitivno. Zatvaranjem shopping centara i kafića ljudi su osjetili zov prirode i tako se okrenuli planinarenju. Lijepo je vidjeti da se ‘outdoors’ zajednica širi, ali treba biti na oprezu te u planine ići sa strahopoštovanjem i ekologijom na pameti. Od opreme najvažnije su dobre tenisice/ gojzerice, višeslojna odjeća, kvalitetna jakna (mi obožavamo Fjällräven modele), ruksak, prva pomoć, gps trag ili karta. Nakon što sakupite puno kilometara u nogama možete planirati i izlete zimi što opet zahtjeva višu fizičku pripremu i dodatnu opremu.
Kako izgleda vaša fizička priprema prije nego li otiđete na neku planinu?
Anna i Petar: Trudimo se trenirati svakodnevno te tako održavamo formu. Nakon posla otrčimo, prošetamo ili odradimo trening snage, a vikendom odlazimo u prirodu. Naravno, ako planiramo neku zahtjevniju te dužu planinarsku rutu onda se ciljano pripremamo i tjednima/mjesecima prije. Npr. kada smo išli na Annapurna treking (koji je trajao 7 dana) radili smo dužinske treninge na Medvednici te visinske treninge u Julijskim Alpama kako bi pripremili tijelo na napore te visinske razlike.
Oboje ste svoja zanimanja i hobije uspjeli uspješno pretočiti u jednu lijepu priču o aktivnom i zdravom načinu života. Petre, koliko je tebi budući da si primarno zaposlenu IT firmi zahtjevno uskladiti putovanja i posao?
Anna: S obzirom na to da me od djetinjstva pratio sport, logičan je slijed bio upisati Kineziološki fakultet. Nakon završenog fakulteta radila sam kao privatni trener te učitelj skijanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Prije tri godine osnovala sam svoju firmu u kojoj sam svoj hobi pretvorila u svakodnevni posao. Povezala sam ‘outdoors’ treninge, online treninge, skijanje, planinarenje i digitalni marketing u jednu cjelinu. Sretna sam što sam kroz posao fizički aktivna te što svakodnevno pokazujem ljudima koliko je važno kretati se te imati zdrav i kvalitetan život.
Petar: Rekao bi da se IT i planinarenje jako dobro ‘sljubljuju’. Dosta mojih kolega i kolega iz struke lunja po planinama. Zašto je to tako? Možda jer sjedimo previše sati dnevno pa tijelo žudi za kretanjem. Možda jer smo većinom introverti pa nam mir planine godi. Možda jednostavno jer nas priroda puni i otpušta stres. Možda je ljudima dosta apstraktnog svijeta programiranja i im treba nešto opipljivo. Možda je sve povezano preko fraktalne strukture prirode. A možda su u šumi. Kako to sve uskladim – uzmem godišnji.
Je li vam oboje kriza uzrokovana koronavirusom utjecala na posao?
Anna: Naravno, pandemija korona virusa utjecala je na svaki aspekt našeg života. U tim izazovnim vremenima karantene te prolaskom kroz zabranu sporta i rekreacije tražili smo različite metode suočavanja s izazovima koji se našli ispred nas. No, s druge strane svima je jasno koliko je bitno sačuvati zdravlje te samim time sve se više ljudi počelo baviti tjelesnom aktivnošću na otvorenom. I dalje, provodila sam individualne ‘outdoors’ treninge te uz to pokrenula online treninge kroz koje svakodnevno vježbam sa svojim klijentima. Ogromna je prednost vježbati s ljudima iz cijele Hrvatske, a i šire.
Petar: Itekako. Pandemija je okrenula svijet naglavačke. I puno industrija je nažalost loše prošlo. Mi smo u Infobipu nastavili rasti, ali smo se morali prilagoditi. I što se klijenata tiče i što se samog vođenja posla tiče. Npr. ja radim od doma već skoro godinu dana. Koliko god izazovno, mislim da ćemo svi naučiti puno iz krize. Kad se situacija smiri, pokupiti ćemo najbolje iz oba svijeta – starog i novog normalnog.
Slobodna sam zaključiti da je na aspekt putovanja uvelike utjecala, ali ove sezone ste ipak uspjeli otići na švedsko skijalište Kungserget. Koliko je u ovim vremenima tako nešto zahtjevno?
Anna i Petar: Putovanja trenutno zahtijevaju dosta veću fleksibilnost. I ponešto veći budžet. Npr. mi smo samo na testove potrošili 800 EUR. A obavezne, maksimalno 4 sata stare brze testove Nizozemci(letjeli smo preko Amsterdama) su uveli noć prije našeg leta. Isto, morate biti spremni detaljno čitati opskurne stranice vlada i avionskih kompanija. Postoje još i realni rizici da zaglavite zbog promjene politike ili ako se zarazite. Međutim, kad smo sve to prošli, za nagradu nas je čekalo gotovo prazno skijalište. Je li se isplatilo? Apsolutno.
Prije nego što su putovanja poslala mala ‘nemoguća misija’, posjetili ste jako puno impresivnih destinacija. Izdvojite nam nekoliko najzanimljivijih!
Anna i Petar: Torres Del Paine (Chile), Nepal (Annapurna Trek) i Argentina (Perito Moreno)!
Isto tako, na svojim Instagram profilima krijete divne fotografije kao podsjetnik na sve lijepe trenutke. Petre, kada si otkrio da je i fotografija nešto što te zanima?
Petar: Kad boravite na prekrasnim mjestima, prirodna je i sebična crta čovjeka da želi uzeti taj trenutak za vječnost. Da pojednostavim – fotkate k’o sumanuti. A kad nešto radite puno, pomalo krenete razumijevati pravilnosti. I onda vas sve više zanima. Pa upišete tečaj. Pa izgubite tjedne na analizu fotića ili objektiva. Pa trošite nepotrebno puno novca. Pa slušate razmišljanja poznatih fotografa koji na sve to gledaju s nekakve transcendentalne perspektive. Pa skužite da ste pretjerali. Pa odmorite koji mjesec. Pa opet sve ispočetka.
No, ima nešto zanimljivo s fotografijom. Kad se čovjek počne zanimati za fotografiju i odvoji vremena za istraživati tehnike, mogućnosti, osvjetljenja, kadriranja, dobre prakse… jednostavno se zarazi i počne puno više primjećivati ljepotu oko sebe. Primjerice, prekrasno osvjetljenje u smiraj dana više mi ne može proći nezapaženo, čak i ako se nađem na ‘odlagalištu smeća’.
Ispričajte nam planove za budućnost? Koje destinacije i planine su vam na ‘to go’ listi?
Anna i Petar: Balkon pa malo ‘đir’ do dnevne. Šalimo se, vjerujemo kako će se situacija s koronavirusom smiriti pa planiramo posjetiti Japan i Island, ovisno što se prvo otvori.
Foto: Privatni album, Instagram
