Do sada smo za brojna mjesta čuli kako nose epitet raja, no to definitivno nije pretjerivanje kada je Zanzibar u pitanju. Ovaj arhipelag u Indijskom oceanu sastoji se od tri glavna otoka i nekoliko manjih, a svojim posjetiteljima nudi obilje aktivnosti, zanimljivu povijest te očaravajuću prirodu koja se sastoji od kilometarskih pješčanih, netaknutih plaža i tirkizno plave vode. U ljepotama Zanzibara izgubila se i zaljubila modna dizajnerica Ivana Janjić, koja je s nama odlučila podijeliti svoje nezaboravno iskustvo, stoga riječ prepuštamo njoj…
Odluka o putovanju u Zanzibar pala je sasvim slučajno, budući da je Dubai bio plan A, no Zanzibar je pobijedio u zadnji tren. Pripreme za putovanje na ovako daleku destinaciju izgledale su tako da sam se najprije raspitala o cijepljenu i malariji te sam kupila nekoliko sitnica za djecu u školi u Zanzibaru. Osim toga sam organizirala vozača i smještaj za pet dana, dok sam ostala tri dana ostavila free jer nisam znala želim li ih provesti na sjeveru otoka ili na jugu, no tu nema ni greške ni mudrosti – kupaći, krema za sunčanje, sprej protiv komaraca i spreman si za Zanzibar! Na Zanzibaru sam provela 8 dana, a otok je poprilično mali; da se dođe s jednog kraja na drugi potrebno je 2 sata vožnje, što se brzo obiđe, ali definitivno sam željela ostati još. Nije se teško zaljubiti u beskrajna plavetnila i poželjeti ostati zauvijek!
Gdje odsjesti?
Smještaj sam organizirala preko Bookinga, a izbor je stvarno veliki. Uzimala sam uglavnom smještaje nekog srednjeg ranga (50-120$ po noćenju s doručkom) s obzirom na to da sam jako stroga što se čistoće tiče. Usluga je, kao i svi lokalci, jako ljubazna, s osmijehom na licu i spremna ti omogućiti što god poželiš. Od smještaja bih svakako izdvojila Savera Beach House u Jambijaniju; perfektan smještaj koji uključuje privatni bungalov na plaži, tonu voća, mir i uživanje.
Mjesta koja se isplate istražiti!
Stone Town je naravno svima prva stanica, kao rodni grad legendarnog pop pjevača i frontmena grupe Queen Freddija Mercuryja. Grad je 2000. godine dodan na popis UNESCO zaštićene baštine. Tamo obavezno morate posjetiti tržnicu uz Creek Road i sultanovu palaču Beit el-Ajaib iz 1883. godine koje je ujedno i najveća građevina na Zanzibaru. Na Zanzibaru postoje brojne ture namijenjene turistima, pa tako ima tu svega; od ronjenja do safarija. Najbrže i najjeftinije ih je uzeti upravo u Stone Townu.
Moj izbor je bio Prison Island koji je 1860-e godine korišten kao mjesto za smještaj robova koji su radili u obližnjem rudniku koralja. Nakon toga postaje zatvorski kompleks iako je mjesto korišteno više kao karantena oboljelima od žute groznice nego kao zatvor. Na Prison Islandu se nalaze i divovske kornjače koje je Zanzibar dobio na poklon od Sejšela. Na svakoj kornjači piše koliko je stara, a najstarija ima 193 godine!
I naravno – KUZA CAVE! Čarobni Kuza Cave. Plivanje u spilji je nešto toliko jezivo i prelijepo istovremeno! Nekih 10-ak minuta sam bila potpuno sama u tom mraku uz neke čudne zvukove i male ribice koje tu i tamo gricnu. Što se mene tiče – uz školu mi je Kuza highlight putovanja.
Mislim da je prije samog putovanja na ovakvu destinaciju važno znati što od Zanzibara točno želiš. Ako želiš odmor na plaži s kokosom u ruci onda definitivno sjever otoka treba biti glavni odabir, iako se meni nije svidio zbog velikog broja ljudi. Pijesak je bijel, voda nestvarno tirkizna, a razlika između plime i oseke neznatna dok je na jugu otoka skroz druga priča. Voda se povuče do nekoliko kilometara tako da velik dio dana nema kupanja, ali mene je ovaj dio otoka ipak kupio. Tako sam išla na jedrenje, učila svirati, plesati te sam se družila sa svojim Maasai rafikijima (rafiki =prijatelj).
Atmosfera lokalnog stanovništva
HAKUNA MATATA, POLE POLE! (Bez brige, polako). Ništa drugo ne opisuje život lokalaca kao Hakuna matata! Kod njih nema žurbe, sve je pole-pole. Imaju tako malo, a tako su sretni! U Jambianiju sam odlučila posjetiti školu i donirati bojanke, olovke i slatkiše. Vi ne možete zamisliti tu sreću! Na Jambijaniju sam upoznala učiteljicu i odlučila sam sve što sam donijela donirati upravo toj školi. Ona je bila zadužena za podjelu kako bi svi dobili jednako. Djeca iz vrtića su dobila samo po dvije bombonice, ali su bila toliko sretna. Mi zapravo uopće nismo ni svjesni koliko je malo potrebno za sreću!
Pravi primjer toga je i pleme Maasai, koji žive na svoj način, u prošlosti, nomadski i mimo svih normi, ali se polako prilagođavaju cvjetanju turizma. Žive u neuglednim brvnarama koje grade žene. Pored toga, žene prave nakit koji kasnije možete kupiti na “marama Maasai štandu” (Na plaži stave maramu, izvade tonu nakita i pišu cijene u pijesku). Cjenkanje je ,naravno, poželjno i koliko god da platiš – vjeruj mi, platio si previše. Kod ovog plemena je zanimljivo to što žene zavode skakanjem – tko skoči više – njegova žena!
Gastro vodič
Na Zanzibaru, naravno, prevladava riba. Tuna u curry sosu i kokosovom mlijeku je nešto što se tamo definitivno treba probati. Posjetila sam i farmu začina (Spice Tour) koju definitivno ne smijete propustiti posjetiti. Probala sam voće koje nikada prije nisam ni vidjela i naučila sam puno o začinima, a zanimljivo je što je na Zanzibaru zakonom zabranjeno sjeći drvo klinčića čak i ako se osuši s obzirom na to da je izvoz klinčića do skoro bio prvi izvor prihoda na Zanzibaru (sada je na prvom mjestu turizam).
Nakon ovog putovanja mogu reći kako obožavam Afriku, a osim prekrasnih uspomena, sa sobom nosim i brojne anegdote, od kojih mi je omiljena za prepričavanje Rafiki vs. vrata WC-a. U jednom smještaju sam imala problem s vratima WC-a koja se nisu dala zatvorili. Hakuna matata, rafiki dođe i skine vrata, a problem riješen!
Foto: Ivana Janjić
