Santorini je poznat kao omiljeno odredište parova. Sve tri poznajemo nekoga tko je na Santoriniju bio s dečkom ili curom, tko se tamo oženio ili barem zaručio. To nas nije obeshrabrilo, vrijedilo je žrtvovati cjelodnevna partijanja na Mykonosu i sličnim otocima kako bi doživjele ljepotu Santorinija. Uostalom, znale smo da ćemo mi zabavu već nekako pronaći, pa i na Santoriniju.
Kato Pattisia je kvart u kojem se doista može osjetiti Atena koju nećete pronaći u turističkim brošurama i vodičima. Kako smo kasnije saznale, slovi za jedan od lošijih i nesigurnijih dijelova Atene. Na sreću, nas tri smo imale samo pozitivna iskustva te smo nakon nekoliko dana već bile domaće sa simpatičnim prodavačima u lokalnoj trgovini. Naravno, povezali su nas Šuker i Modrić koje baš svugdje poznaju i oni koji Hrvatsku ne mogu pronaći na karti svijeta.
Već prve večeri u neposrednoj blizini stana pronašle smo malenu tavernu u kojoj smo, uz grčke melodije, isprobale preporučene grčke specijalitete (souvlaki, mousakka, salate s feta sirom…) te ouzo (grčku rakiju). Atmosfera koja vlada u Grčkoj doista je jedinstvena, uz dobar omjer cijene i kvalitete u restoranima i kafićima, najveće iznenađenje bilo nam je simpatično i veselo osoblje uvijek otvoreno za razgovor.
Na stranici This is my Athens postoji odličan servis koji se zove Meet a local. Usluga funkcionira na principu prijavljivanja stranaca koji posjećuju Atenu i lokalaca koji su voljni odvojiti nekoliko sati i strancima besplatno pokazati grad… Tako smo i mi pronašle Ioannisa, simpatičnog lokalca, koji nas je proveo ulicama Plake – starog i živopisnog dijela Atene. Oduševile su nas uske kamene ulice, stare zanatske radnje i ponovno lokalni stanovnici koji su pronašli komadić hlada i zaigrali šah.
Preko nacionalnih vrtova Ionnis nas je odveo do Panathinaika, stadiona na kojem su održane prve moderne Olimpijske igre. Iako nisam veliki sportski fan, moram priznati da mi je bio doživljaj hodati bijelim mramornim stadionom i upijati atmosferu stadiona izgrađenog na temeljima onog iz 4. stoljeća pr.Kr. Posjet stadionu zaključile smo zajedničkim penjanjem na olimpijski tron vodeći se vlastitim načelom: „Victory is only real when shared“.
Jedan dan smo ostavile za obilazak Akropole i Agore, neizostavnih turističkih znamenitosti. Na Akropolu smo se, kao pravi turisti, penjale po najvećem zvizdanu, dok smo Agoru posjetili predvečer, kad je već bila gotovo prazna i kad smo mogle osjetiti antičku atmosferu gradskog trga starog preko 2500 godina. Hodajući stopama Sokrata koji je na istom mjestu držao svoje govore, osjete se posebna tišina i mir, iako je odmah izvan ograđenog prostora Agore turistički centar Atene.
Kad smo se nauživale mira, posjetile smo i tržnicu Monastiraki koja se nalazi odmah pored Agore. Monastiraki je neizostavno mjesto za kupnju unikatnih suvenira i sitnica. Osim kulturnog uzdizanja, htjele smo osjetiti i atenski noćni život. Na preporuku lokalaca noći smo provodile u Gaziju, četvrti koja nikad ne spava. Tako je i bilo – ni mi nismo spavale, počevši od rock večeri atenskih bendova do večeri na kojima smo od simpatičnih plesača učile osnovne korake latino plesova. I uz sve to upoznale toliko divnih ljudi koji su nam obećali da se idući put vidimo u Hrvatskoj.
Naš lokalni vodič Ionannis preporučio nam je da, osim Santorinija, jedan dan posjetimo neki od bližih otoka. Odlučile smo se za Aeginu, otok udaljen sat vremena od luke Pirej. Nakon gradske vreve Atene, pronašle smo otok na kojem lokalno stanovništvo živi tipičnim otočkim životom… I mi smo se brzo prilagodile, polako istraživale otok, ispijale kave i jednom riječju: guštale.
Otok smo istraživale na sve moguće načine. Najljepše iskustvo bila je trosatna šetnja od Fire do Oie (dva najveća mjesta na otoku). Spavalice kakve jesmo, u taj pothvat uputile smo se po najvećem zvizdanu, no pogledi i krajolici koje smo vidjele zamijenili su svako gunđanje zbog vrućine i brdovite staze po kojoj smo pješačile.
Santorini je pun iznajmljenih auta i motora koji su doista najbolji način za istraživanje otoka. Poslušale smo lokalce i autom krenule u cjelodnevno istraživanje otoka: od svjetionika Faros na krajnjoj zapadnoj točki otoka do plaža Kamari i Perissa (plaže sa sitnim crnim pijeskom) na istočnoj strani otoka. Crvena plaža još je jedno skriveno blago otoka do kojeg vodi 15-minutna šetnja iz mjesta Akrotiri. Mjesto Pyrgos u srcu otoka nije toliko turistički razvikano, a nas je oduševio maleni restoran Kantouni u kojem smo pronašle najbolju grčku hranu i vino. Uz neizostavne razgovore s divnim osobljem.
Brodom smo posjetile vulkanski otok Nea Kameni, a zatim je uslijedila šetnja do vulkanskog kratera. Iako je posljednja vulkanska erupcija na ovom otoku bila 1950. godine, postoji mogućnost da će u budućnosti doći do nove što se može vidjeti po isparavanju sumpora i toplini koja se osjeti kad se dođe do vulkanskog kratera. Na sreću, mi smo je izbjegle.
Najbolje stvari s putovanja nikako se ne mogu složiti u nekoliko stranica teksta jer su ljudi koje upoznaš i ekipa s kojom putuješ ono što se jednostavno ne da opisati… Na samom kraju grčke pustolovine tri prijateljice sklopile su novi dogovor: u Grčku se sigurno vraćamo!
