Kad je planuo požar u pariškoj crkvi Notre Dame, bilo je dovoljno svega 3 minute da vijest obiđe svijet koji se istog trena dignuo na „virtualne“ noge. Od prvotnog šoka da je uopće došlo do požara na komadiću povijesti koji je odolijevao brojnim ratovima i vremenskih faktorima više stotina godina, uskoro su uslijedile masovne poruke podrške najčešće u obliku „throwbacka“ na brojne selfije korisnika društvenih mreža koji su se tijekom života ispred crkve i fotografirali. Tuga i bijes, ljutnja i nevjerica… sve su to bile emocije koje su čitavi svijet nagnale da se aktivira i svim silama pokuša doznati što se dogodilo i zašto je do požara došlo.
U svega nekoliko sati brojni političari i poznate osobe izrazile su suosjećanje i obznanile kako će donirati milijune kako bi se crkva obnovila. Požar crkve Notre Dame bio je trenutak koji je naizgled ujedinio svijet te istovremeno dokazao da nam je danas više stalo do materijalnog nego do života. Sada kad gori Amazona, ovozemaljska pluća, svijet je utihnuo. Zaboravili smo pisati, pričati, ljutiti se i žalostiti. Nikakve donacije, nikakvi novci ovog svijeta neće povratiti izgubljenu šumu, a oni isti koji su na čelu zakona, sliježu ramenima i ograđuju se odgovornosti, dok mi svi ostali po društvenim mrežama zazivamo „molitvu za Amazonu“…
Jučer se dan pretvorio u noć u gradu Sao Paulo nakon što je dim požara koji gori već nevjerojatnih dva tjedna zavuklo nebo i gradske ulice u crninu. Sao Paolo je od Rodone, centralne točke požara, udaljen 3,300 kilometara, primjerice koliko je Atena udaljena od Londona. Činjenica da je dim dosegnuo drugi kraj kontinenta zapanjujuća je, ali ne koliko i činjenica da već dva tjedna nitko nije spomenuo da je na pomolu jedna od najvećih prirodnih katastrofa.
prizor grada Sao Paolo / photo: Leandro Mota
Pojavile su se različite verzije zašto je do ovog katastrofalnog požara uopće došlo, a onaj najizgledniji jest masovno krčenje amazonske šume. Brazilski predsjednik Jair Bolsonaro, kojeg sunarodnjaci „iz milja“ zovu Kapetan Motorna pila, opovrgava navode kako se u Amazoni događa bilo što ilegalno, dok brojni stanovnici tog kontinenta tvrde upravo suprotno. No činjenica je kako je eko sistem narušen. Zahvaljujući krčenju šume zbog uzgoja stoke, točnije ljudskom intervencijom, prirodna razina vlage šume je snižena, a globalno zatopljenje dodatno je doprinijelo dugim sušama koje Amazona prirodno nikada nije imala. Iako je teško zaključiti kad je započeo ovaj posljednji val požara, znanstvenici su objavili kako je od prošlog četvrtka zabilježeno 9,500 žarišta.
No čak ni ovakva katastrofa nije zastrašujuća koliko i ljudska ruka koja je sposobna ujedno činiti sve ništa. Postali smo generacija konformista. Nebo se mora zacrniti, apokalipsa se mora najaviti da bi nas iole postalo briga za ono što se događa oko nas. Ne utječe na nas i naš život direktno? U redu, onda nije ni bitno. Svi o tome pričaju? Objavit ćemo na društvenim mrežama neku potresnu fotografiju i obavezno pridodati hešteg u kojem zazivamo molitvu iako rijetki od nas uopće imaju neke vjerske temelje i te molitve upućujemo bogu u kojeg ne vjerujemo. Ali građanska dužnost je obavljena, postoji pisani trag da smo svjesni još jedne katastrofe na kraju svijeta koji uopće ne poznajemo i ne želimo poznavati i sad se možemo lagodno vratiti svakodnevnoj rutini i baviti sobom jer ipak, naš je „bitak“ najbitniji.
Društvo je zasigurno postalo otvorenije i fleksibilnije, naizgled slobodnije. No sloboda je došla s cijenom u čijem je ugovoru glavna stavka da smo doživotni robovi vlastitog ega i mišljenja onog drugog. U Hrvatskoj je ovog ljeta izgorjelo šume površine jednog cijelog Hvara, no to nije vijest koliko činjenica. Na početku ljeta naveliko se pričalo o piromanki koja je, po tko zna koji put, potpalila još jedan požar u okolici Šibenika. Pričalo se nekoliko dana o njoj, otkrivene su već dosadašnje kaznene prijave i tu je priča stala. Znamo li je li kažnjena i na koji način? A ona je samo jedna od njih stotinu.
U Rusiji, točnije Sibiru izgorjelo je rekordnih 21,000 kvadratnih metara šume, gore Kanarski otoci, gori Greenland, gori Alaska. U Hong Kongu već tjednima traju prosvjedi kakve taj dio svijeta u povijesti nije vidio, a da vas netko upita znate li zašto i tko točno prosvjeduje, biste li znali odgovor? Situacija s Trumpom i njegovim upravljanjem „najbolje zemlje na svijetu“ svedeno je na njegovu ličnost kao karikaturu i svaku situaciju kao ironiju, bez obzira koliko ljudi patilo zbog toga. Teroristički napadi postali su uobičajeni, poput prometnih nesreća čija statistika raste nevjerojatnom brzinom i na koje sad tek otupljeno sliježemo ramenima. Prije gotovo mjesec dana na nekoliko društvenih profila osvanula je vijest kako u Rusiji traje masovni napad na sve pripadnike LGBTQ zajednice i onih koji istu podržavaju. Postoji tajni popis ljudi od kojih je sad već nevjerojatan broj ubijen ili u zatvoru, no o tome nitko zapravo nije progovorio…jer to ne utječe direktno na naš dan, na naš život. Imamo svoje brige, što nas briga za tuđe, zar ne?
Pogledali smo story na Instagramu, repostali ga i nakon toga mirne duše nastavili sa svojim životom. Svi prozvani pravdaju se jednim pitanjem: „Kako ću ja odavde pomoći kontinentu na koji vrlo vjerojatno u životu neću kročiti?“, no odgovor je daleko jednostavniji. Nije nas briga. Sirova i zastrašujuća istina od koje ne možemo pobjeći. Naši instinkti i nagoni kroz posljednjih nekoliko desetljeća učinili su nas desenzibiliziranima i narcisoidnima. Ključne boljke ovog doba su narcizam, depresija i shizofrenija. Kako je to sjajno sažeo hrvatski sociolog i filozof Žarko Paić, živimo u vremenu uvjetne slobode i bezuvjetnog ropstva. Postali smo društvo bez identiteta koje se oslanja na vizualne podražaje i ne mari za istinu i činjenice. Istovremeno poražavajuća i zapanjujuća, ovo je istina s kojom se svaki od nas već pomirio. Više će nas uzrujati nestanak popularne turističke atrakcije koja nas čini “posebnima” ako smo s istom došli u doticaj i hvalisali se drugima, nego činjenica da će kroz dvjestotinjak godina nestati svijet kakav poznajemo. Živimo u društvu spektakla, u carstvu virtualnosti i prema svemu sudeći, to nam u potpunosti odgovara…
Foto: Getty Images, Unsplash
