Ovih dana ne biste željeli biti u koži Jonathana Andersona. Prve “testove” je položio, ali onaj najteži tek ga čeka sljedećeg utorka, kada ćemo svjedočiti njegovoj prvoj viziji visoke mode za kuću Dior. Ipak, ovaj zahtjevni zadatak teško da može računati na njegovu punu pažnju. Svega nekoliko dana ranije predstavio je novu, drugu po redu, mušku “ready-to-wear” kolekciju za francusku kuću. Žensku, koju treba pripremiti do ožujka, bolje je zasad ni ne spominjati, kao ni njegov eponimni brend za koji i dalje dizajnira.
Čini se da se vrtlog emocija s kojima se irski dizajner ovih dana suočava na neki način prelio i na pistu ove srijede. Njegova druga muška kolekcija razotkrila je nove, gotovo kontradiktorne slojeve osobnosti novog Dior muškarca, istodobno nagovještavajući dinamičniji i otvoreniji kreativni smjer. Jedno je jasno. Andersonov sramežljivi “soft boy” više nije brucoš i spreman je izaći iz svoje ljušture. Iako se trznuo iz sanjarenja, i dalje se traži. Željan je zabave i eksperimentiranja, ali na trenutke djeluje kao da je zalutao na party na kojem mu zapravo nije mjesto.
A kako to izgleda na pisti? Prošlosezonski elementi, prožeti snažnim referencama na Diorovu poslijeratnu siluetu, isprepliću se s parkama, šljokastim topićima i živahnim uzorcima. Točka na “i” su pankerske perike u limunžutoj boji. Romantična, poetska strana protagonista povremeno ponovno izlazi na vidjelo kroz dekonstruirane Bar sakoe, frakove i duge plašteve koji prizivaju eru Marca Bohana u Dioru. Takvi komadi, baš kao i aristokratski ovratnici, ovoga puta plisirani, remenje s naglašenom kopčom te cipele u obliku slova “D”, polako se profiliraju kao dio Andersonova potpisa.
Međutim, novi motivi u kolekciji ovoga puta nisu nadahnuti radom samog Christiana Diora, već Paulom Poiretom, jednim od najutjecajnijih pariških dizajnera s početka 20. stoljeća, često opisivanim kao “čovjekom koji je oslobodio žensko tijelo iz korzeta”. “Sviđa mi se ideja susreta dvaju krajolika koji su izvan karaktera. Dior je unio strukturu, Poiret ju je uklonio”, objasnio je Anderson. Blještavu haljinu slavnog couturiera transformirao je u muški top, čije su varijacije u uvodnim lookovima unijele dozu glam rock naboja. Uskoro u igru ulaze i uske traperice, blještave epolete i jakne dvorednog kopčanja. Siluete postaju dramatičnije, uzorci se sudaraju, a nakon Diora i Poireta javljaju se i jasne asocijacije na njegove prethodnike Hedija Slimanea i Johna Galliana.
Gallianovska teatralnost najjasnije se očitovala kroz outerwear. Strogi kaputi nadopunjeni su predimenzioniranim krznenim porubima rukava i omotani svilenim maramama s uzorcima, dok su punjene jakne od brokata, izvezene trodimenzionalnim cvijećem, te krznom podstavljene parke, uvećane gotovo do apsurda, dodatno naglasile osjećaj prenaglašene raskoši. Naposljetku, teško je ne pitati se prolazi li Diorov muškarac kroz krizu identiteta. Ako nas pitate, odgovor je potvrdan, ali u tome ne vidimo ništa loše – upravo u njegovoj (namjernoj) nesigurnosti i nesređenosti leži određena privlačnost.
Foto: Instagram, Dior
