Godina kojoj uskoro okrećemo leđa u povijesti mode ostati će zapamćena kao godina radikalnih promjena koje nitko od stare garde moćnika nije mogao niti sanjati. Koliko god to željela, moda više ne funkcionira kao entitet diskonektiran od realnosti. Modni svijet danas ima moć da se promijeni na bolje i koristi svoj utjecaj za neke bolje ideje, ali prije toga mora platiti mučne dugove iz prošlosti. Moda se u 2018. konačno suočila s kosturima iz ormara kao što su rasizam i seksualno zlostavljanje, ali koje su to najvažnije lekcije odnosa mode i politike odnosno društva generalno kojima smo svjedočili?
Prije dvije godine modni svijet se probudio iz dugog sna i trgnuo po pitanju stvarnog svijeta. Nema tog dizajnera koji nije glasno navijao za Hillary Clinton dok se užasavao mogućnosti pobjede Donalda Trumpa. Svi koji u modi nešto znače koristili su svaku prigodu kako bi podržali Clinton sve pod dirigentskom palicom glavne urednice američkog Voguea, Anne Wintour. Nisu uspjeli jer njihov glas je suviše elitistički i distanciran da bi došao do onih koji su oduvijek živjeli u stvarnom svijetu. Ove godine moda je bila angažiranija nego kada je riječ o izboru suca Vrhovnog suda Bretta Kavanaugha, inače optuženog za seksualno zlostavljanje kolegice iz studentskih dana. Imenovanje se događalo tijekom revija u Parizu, a cijeli prvi red novinara pratio je svaki korak saslušanja dok su dizajneri (ali i slavne osobe) preko svojih društvenih mreža snažno osuđivali Trumpa i njegov potez. Već u studenom, povodom izbora za američki senat i kongres, dizajneri su ponovno skočili na noge s kampanjom “Vote” kako bi potaknuli sve mlade ljude da izađu na birališta i podrže koga drugog nego demokrate. Američki dizajner Prabal Gurung dizajnirao je majice dok je vladarica društvene scene Manhattana i vlasnica ekskluzivnog web shopa Moda Operandi, Lauren Santo Domingo isto tako apelirala na sve i svakog tko voli modu u Americi da se dodatno angažiraju.
Sebastian Stan na dodjeli nagrada Golden Globes
Zahvaljujući pokretu #metoo moda je postala politički alat kojom su najveće zvijezde na planeti dale do znanja svijetu s koliko strasti podržavaju ovaj pokret. Tako su za crveni tepih birali isključivo crne kreacije kao što su haljine i odijela. Američki crveni tepisi koji su inače pozornica za potencijalno najružnije večernje haljine princeza kroja postali su poligon za crnu boju koje se modni Hollywood oduvijek užasavao. Od Meryl Streep do Michelle Williams svi su demonstrirali u svojim crnim kreacijama. Ono što treba shvatiti jest da crveni tepih neke od najvažnijih dodjela filmskih ili glazbenih nagrada ima milijunski auditorij do kojeg vojska magazina nikada ne može doprijeti. Za mnoge koji s modom nisu povezani niti ju razumiju ova poruka crne odjeće bila je izuzetan poteza kojim su dizajneri pokazali kako odjeća ponekad zbilja govori više od riječi.
Mario Testino i Lily Aldridge
Pokret #metoo nije promijenio samo lice i naličje Hollywooda već je srušio tri diva modnog svijeta. Fotografi Mario Testino, Bruce Weber i Patrick Demarchelier kažnjeni su potpunim izgonom iz mode. Vogue i Vanity Fair zajedno sa cijelom izdavačkom kućom Conde Nast žestoko su se ogradili od Testina i Webera. Isto su učinili brendovi kao što su Burberry i Michael Kors koji su godinama plaćali milijunske honorare za Testinove radove. Seksualno zlostavljanje kojem su bili izloženi brojni muški i ženski modeli od strane spomenute trojke javna je tajna koje su svi insajderi svjesni već desetljećima, ali bio je potreban apel javnosti da bi se ostvarila konačna osuda. Pitanje je da li će se u društvenoj klimi koja danas vlada više ikada na scenu moći vratiti jedan Mario Testino koji je bez sumnje najvažniji modni fotograf u povijesti celebrity kulture. Šanse za to su izuzetno male. Razočaravajuća je činjenica što su svi sve znali iako mnogi dan danas negiraju svoje znanje kao da im je memorija isparila preko noći. Ikone fotografije danas ne provode vrijeme u studiju nego u uredima svojih odvjetnika pripremajući se za brojne sudske procese.
Ashley Graham i Bruce Weber
Dvojac Dolce & Gabbana se zahvaljujući svojem istančanom ukusu za rasizam našao na osudi svjetske javnosti do te mjere da je u Aziji postao opasno nepoželjan. Magazini poput kineskog Voguea izjavili su kako vise neće snimati njihove kreacije u editorijalima bez obzira na oglašavanje. Neki su otišli toliko daleko da ne žele Dolce & Gabbana oglase u svojim magazinima. Najvažnije internetske trgovine izbacili su ih sa svojih stranica dok neke dućane u Kini još uvijek čuva policija. Veliki hit na Instagramu postalo je uništavanje Dolce & Gabbana odjeće i modnih dodataka od strane nekadašnjih ljubitelja branda pa su neki palili tenisice dok su drugi s haljinama brisali WC školjku.
Sve je započelo katastrofalno neukusnim video kampanjama koje su najavljivale veliku Dolce & Gabbana reviju u Šangaju gdje su dizajneri odlučili prezentirati čak 500 kreacija posvećenih Kini. Apsurd je što ovaj talijanski duo nema apsolutno nikakvog osjećaja za poštivanja tuđe kulture i osjećaja onih kojima žele prodati svoju odjeću. Tako je u jednom od videa prikazan kineski model koji štapićima pokušava jesti talijanske cannellone uz ironične komentare naratora poput jednog koji kaže “zar je prevelik za tebe?”. Talijanska modna kuća pokazala je nerazumijevanje suvremene Kine prikazujući ju kroz prizmu modela koji jedva govori engleski, ne znaju se služiti ničim drugim osim stapića i žive u nekom dalekom svijetu prošlosti. Situacija je eskalirala kada je Stefano u razmjeni ljutih poruka na Instagramu s nekima od razočaranih followera izjavio kako ga “boli briga jer su Kinezi ionako divljaci koji jedu pse”. Gabbana je kasnije rekao da je njegov profil hakiran sto je zvučalo kao PR potez očajnika. Brend se danas nalazi na rubu propasti jer Azija čini čak trećinu njihove godišnje dobiti. Problem nije isključivo u novcu koliko u šokantnom stanju uma dizajnera koji misle da su nedodirljivima. Već se tjednima šuška kako će Stefano biti prisiljen podnijeti ostavku dok neki savjetuju kako bi kuća trebala hitan rebranding do te mjere da se vrate pod novim imenom ili da pak ostave samo Dolce od Dolce & Gabbane.
Koliko smo mi u modi naučili sve ove lekcije vrijeme će pokazati, ali ništa više nije kao prije i to je najvažniji korak prema naprijed. Ne živimo u vremenu gdje je prihvatljivo da fotograf poziva modela u svoju hotelsku sobu u sitne noćne sate, modne kuće ne mogu više tretirati kupce na pojedinim tržištima kao ljude trećeg reda, a koliko će se kula elitizma u kojoj modi živi zbilja srušiti tek nam valja vidjeti. Treba biti svjestan činjenice kako će luksuzna moda uvijek pripadati elitama, ali to ne znači da se iste radi novca i društvenog statusa mogu ponašati kako god žele.
Foto: Getty Images, Youtube
