Na početku 20. stoljeća žene nisu smjele glasati ni visoko se obrazovati, prava koja je demokracija tobože garantirala svim građanima modernih zemalja i dalje nisu bila poštivana. Zbog toga su sufražetkinje među prvima počele nositi hlače tražeći simboličke načine kojima će pružiti otpor kada već pravnim putem ne mogu.
Pripomogla im je i Coco Chanel stvorivši žensko odijelo koje je izazvalo kontroverze u društvu, ali je Chanel unatoč njima pokrenula revoluciju stvarajući ženu koja je ozbiljna i vrijedna toga da joj bude dopušteno glasati, raditi izvan kuće, obrazovati se pa čak i pisati knjige i zauvijek je promijenila žensko odijevanje. Nakon Drugog svjetskog rata na stranu ženske emancipacije stale su i traperice, radnička odjeća koja je drastično promijenila odijevanje kakvo je društvo do tada poznavalo, a osim njih razvio se i manje uvažavan, ali nikako manje značajan, odjevni predmet koji je ženama omogućio da pokažu da nisu manje vrijedne od muškaraca – bila je to dolčevita.
Otkako se pojavila u 15. stoljeću, popularnost dolčevite neprestano je rasla. Na početku 20. stoljeća od mornara i časnika koji su je do tada nosili, preuzeli su je intelektualci, akademici, filozofi i umjetnici i učinili svojim zaštitnim znakom. Noseći crnu dolčevitu ispod košulje ili tek sakoa prkosili su zakonima formalnog odijevanja, a u 50 – im godinama prošlog stoljeća ona postaje ultimativnim simbolom otpora black tie odijevanju. Žene su je preuzele nakon pedesetih pretvorivši je u još jedan od uniseks simbola njihove nadolazeće emancipacije.
Dolčevita se razvijala u zemlji koja se našla na pola puta između pariškog haute couturea i američke manufakturne proizvodnje ready – to – wear odjeće, Italiji, a naziv je dobila prema filmu Federica Fellinija La Dolce Vita iz 1960. godine gdje Marcelo Mastroianni odvažno nosi svoju crnu dolčevitu ispod bijele košulje. Italija je za strance u poslijeratno doba utjelovljavala pravi glamur – ljepotu, senzualnost, teatralnost, bogatstvo i slobodno vrijeme. Do kraja pedesetih talijanski je stil života postao moderan i poželjan, a proizvodi viđeni u filmovima poput Praznika u Rimu koji su slikovito portretirali talijanski život toga doba, bili su percipirani kao simboli statusa. Bile su to Vespe, Fiat automobili, ali i dolčevite.
Osim u La Dolce Viti kao glavnom ‘krivcu’ za populariziranje dolčevite, ona se pojavljivala u brojnim filmovima, Audrey Hepburn nosi je u filmovima Breakfast at Tiffany’s i Funny Face, Diane Keaton u filmu Annie Hall, Donald Sutherland u filmu Dobar posao u Italiji iz 2003., a Gwyneth Paltrow u seriji Glee. Osim glumica i glumaca dolčevitu su nosile i brojne druge javne ličnosti od kojih svakako valja istaknuti popularne Beatlese, manekenku Twiggy, velikog Andyja Warhola i Stevea Jobsa. Dolčevita je bila prisutna i u redovima političara, pa je tako gospođa Clinton 1993. odjenula Donna Karan dolčevitu za svoj prvi službeni event u Bijeloj kući, ruski predsjednik Vladimir Putin se iz svoje ne skida, a nerijetko smo imali priliku vidjeti i vojvotkinju od Cambridgea, Kate Middleton, kako elegantno nosi svoje dolčevite.
U 60 – im godinama nosili su je pripadnici hip – hop subkulture ispod trenirke odnosno pulovera s kapuljačom, a u kasnim 60 – ima i ranim 70 – ima Nehru jacket nosio se najčešće upravo u kombinaciji s dolčevitom. Štovala ju je i velika Nora Ephron, jedna od prvih američkih novinarki, scenaristica i spisateljica. U svojoj zbirci eseja Vrat je prava tužibaba iz 2006.posvećuje retke dolčeviti i govori kako žena nikada ne može posjedovati previše crnih dolčevita, te kako one savršeno stoje kada ste mladi jer izgledaju jako chic, a kada ste stari tu su da vam pokriju bore na vratu.
Patrick Varone našalio se u članku nazvanom The Truth About Turtlenecks za Harper’s Bazaar u prosincu 2013. govoreći da se dolčevite nose samo ako idete na skijanje, ako ste jedan od Muppeta ili glumite u jednoj od predstava Nore Ephron. Ipak, nije mogao biti više u krivu. Sve do danas dolčevita je ostala iznimno prisutna u svijetu mode, pojavljuje se u dizajnerskim kolekcijama i high street trgovinama. Njezin status profinjenog sofisticiranog odjevnog predmeta antimode ostao je netaknut, a kako se čini iz sadašnjeg kuta gledišta, tako će i ostati još dugi niz godina.
Nives Bošnjak
