Moramo priznati kako se danas zaista puno govori o pojmu društvenih mreža, koje već odavno nisu nevina platforma na kojoj objavljujemo sadržaj iz svoje svakodnevice, već je riječ o virtualnom svijetu koji svakim danom postaje naša stvarnost. No, koliko god društvene mreže bile zabavne, toliko su nas uvukle u jedan sasvim drugačiji svijet, a u kojem nema mjesta za različitosti, za one koji nisu pristali uniformirati se kako bi bili prihvaćeni te koji su pored svega izabrali ostati svoji, autentični! Danas je posebno veliki pritisak stavljen na žene, od kojih se očekuje da u svemu što rade budu perfektne i uz sve to lijepe – ali po standardima društva. No, s druge strane, iako ih možemo nabrojati na prste jedne ruke, postoje one žene koje su u ovom svijetu uspjele ostati svoje i vjerne svome stilu, a jedna od njih je i Barbara Repe, stilistica koja se može pohvaliti svojim osebujnim modnim kombinacijama, ali najviše stavom kojeg izražava odijevanjem, a na koji je teško ostati imun!
Kako su žene koje se ne boje pokazati svoju različitost uvijek bile inspirativne, odlučili smo porazgovarati s Barbarom o modi, njezinom stilu i predrasudama koje za nju nikada nisu predstavljale kočnicu u odijevanju i izražavanju te tako potaknuti val pozitivnih promjena, a čiji dio možete biti i vi sami. Kako smo se priključili sjajnom pokreti iza kojeg stoji Dove, naziva #ShowUs, a koji je namijenjen ženama koje slave svoju autentičnost i koje su neizmjerna podrška jednoj drugoj, ovim primjerom želimo pokazati kako je ljepota puno više od fizičkog izgleda te kako ona ima bezbroj različitih lica. Ključna karika lanca koji širi samo dobre vibracije i pozitivne misli možete biti i vi, i to jednostavnom objavom vlastite fotografije, omiljene jutarnje rutine ili posebne osobe u svom životu uz nezaobilazni hešteg #ShowUs, stoga prije nego krenete kreirati svoju priču, neka vam ona Barbarina posluži kao inspiracija!
Javnost te poznaje kao stilisticu i blogericu. Možeš nam više reći o svojim počecima?
Počeci su bili doista skromni. Družila sam se online na Forum.hr-u s nekolicinom djevojaka s kojima sam razmjenjivala modne kombinacije i razne druge informacije na podforumu Moda. Nakon nekog vremena, odlučila sam napraviti modni blog, misleći kako ću tako imati te iste kombinacije na jednom mjestu. Nisam imala pojma da bi taj modni blog mogao biti prepoznat i izvan forumaške zajednice. Nakon nekoliko mjeseci, moj mali blog osvanuo je u Cosmopolitan magazinu, bok uz bok poznatim stranim blogerima, za koje se već neko vrijeme znalo unutar online zajednice. Malo je reći da sam bila šokirana, no ni tada mi apsolutno nije padalo na pamet da će blogovi promijeniti modno tržište te da će se razviti čitave niše rada iz toga.
Nakon godinu i pol, stigle su neke prve suradnje s brendovima te pozivnice na evente i fashion weekove, što je i dalje bilo dosta nevjerojatno, no uskočila sam na taj vlak, trudila se stvoriti nešto i ostati svoja. Bilo je tu mnogo negativnih komentara, zidova i neshvaćanja, no bila sam ustrajna i korektna te sam stvorila nešto gotovo ni iz čega. Uz blog i posao u plesnom studiju, počela sam pomalo asistirati kostimografima na reklamama, a potom i na modnim snimanjima. Sjećam se da sam negdje unutar sebe maštala da ću i ja jednog dana možda postati stilist, no bilo me strah tako nešto uopće izgovoriti na glas. Jedan prijatelj me nagovorio da krenem raditi modne editorijale u suradnji s hrvatskim dizajnerima za blog. Nakon dosta opiranja, skupila sam hrabrosti te napravila nekoliko lijepih modnih priča, koje su bile doista dobro prihvaćene u javnosti, što mi je dalo samopouzdanja za dalje!
Koju godinu kasnije krenula sam samostalno stilizirati modne editorijale, advertorijale, kasnije kampanje i glazbene spotove te se moj san polako počeo ostvarivati. Nije bilo lako u to doba recesije i kaosa ići u nepoznatom smjeru, bez konkretnog cilja i stabilnosti, neki bi rekli ludo, no vjerovala sam u sebe i radila. Ništa ne dolazi samo od sebe i preko noći.
Ljubav prema modi oduvijek je postojala ili se dogodila slučajno?
Otkad znam za sebe, voljela sam modu. Fascinirale su me te prekrasne haljine, zanimljive cipele, kaputi, šalovi. Stalno sam se presvlačila i slagala blesave kombinacije, ostrugala parket s maminim cipelama. Sjećam se da sam htjela biti modna dizajnerica kad odrastem te sam uvijek nešto smišljala, crtkarala i šivala s prijateljicom odjeću za plišane igračke i barbike. Sjećam se i prvog modnog magazina kojeg sam kupila na kiosku neke davne 2000. i zadivljeno gledala u te modne editorijale, kako su kreativni i inspirirajući, no kada sam krenula u srednju školu odlučila sam da ipak ne želim biti modna dizajnerica, već produkt dizajner, što se nije ostvarilo. U nekom razdoblju života stavila sam svoje želje i snove negdje po strani jer nisam imala dovoljno hrabrosti ići glavom kroz zid, no jedino što je ostalo bile su kreativne blesave odjevne kombinacije. Eksperimentirala sam s bojama, tkaninama, krojevima, razdobljima, izluđivala ljude oko sebe, no to mi je donosilo neko moje malo veselje. U trenutku kada se sve raspadalo, donijela sam fuck it odluku – vraćam se plesu i modi. I nikad nisam požalila.
Kako bi opisala svoj stil?
Ovo pitanje je najlakše i najteže koje mi netko može postaviti jer nema kratkog i konciznog odgovora. Moj stil je kolekcija inspiracija koje sam pronašla tijekom života, koje se stalno izmjenjuju i nadopunjuju. Volim eksperimentirati s nespojivim materijalima i teksturama, obožavam kombiniranje uzoraka i boja na neuobičajen način. Mnogima se ne sviđa moj džumbus, no bitno je dobro osjećati se u vlastitoj koži, u ovom slučaju odjeći. Jako me razveseli kada dobijem poruku ili komentar da je moj stil prepoznatljiv i u editorijalima koje radim te da mogu prepoznati moju estetiku. Treasure hunt je moj hobi te uvijek kada nađem malo slobodnog vremena pretražujem buvljake, second hand shopove, oglasnike u potrazi za komadom kojeg ću udomiti u svoj fundus. Smatram da novac nije bitan za stil, a stalno hvatanje novih trendova ne može se nazvati osobnim stilom. Ljudi se boje eksperimentirati te na kraju svi liče kao jaje jajetu/izlogu iz Zare.
Gdje pronalaziš inspiraciju?
Evo jedan klišej odgovor – posvuda. Vizualan sam tip te me inspiriraju situacije, kombinacije boja, fotografije. Taj dio je nekontroliran i nisam tip koji će sjediti za laptopom i tražiti nešto. Jednostavno se desi klik i ta inspiracija pospremi se negdje u glavu. Kada slažem stylinge, uvijek imam priču pa ako ništa, bar da nasmijem prijatelje. Volim slagati male priče tko je ta osoba koja nosi tu odjevnu kombinaciju, kakav život vodi i u kojoj određenoj situaciji se nalazi. Tako opušteno pristupam radu te nisam rob trendova. Ne volim ozbiljan pristup modi jer se time gubi kreativnost, a na kraju priče to je samo jedna odjevna kombinacija!
Smatraš li da se tvoj posao reflektira i na tvoj osobni doživljaj? Možda je ipak obrnuto…?
Mislim da je sve to isprepleteno. Kao freelanceru tanka je granica gdje je posao, a gdje privatno te imam osjećaj da nikada ne prestane jedno, a počne drugo. Volim svoj posao, trudim se i uvijek se pokušavam razvijati, a s time i moj osobni doživljaj. Nastojim ne izgubiti tu žar koju sam osjećala u početku i svaki novi posao, bio to editorijal/predstava/glazbeni spot/kampanja/suradnja, odraditi sa žarom, kreativnošću i elanom. Najlakše je napraviti modni editorijal s velikim budžetom, vremenom te odjećom koja vas inspirira, no treba se znati snaći i stvoriti nešto ni iz čega kada se stvari ne poklope, a često je to tako. I u trenutcima kada se ponekad osjećam bezvoljno, pokušam naći tu žar i ljubav prema svom poslu te se brzo prešaltam.
Kako pristupaš modi i odijevanju? Što je za tebe moda?
Moj pristup je opušten. Nisam rob brendova, trendova ni normi te nastojim ne opterećivati se istim koliko mogu. Volim iskombinirati komade koji me na prvu privuku i naći način kako da funkcioniraju zajedno. Na kraju dana, to je samo jedna kombinacija, kao što sam već rekla. Smatram da su ljudi danas previše opterećeni cool faktorom, cool izgledom kojeg viđaju na Instagramu ili ulici te se pokušavaju uklopiti i biti dio te cool ekipe. Time si uskraćuju cijelo more ideja i eksperimentiranja te zapravo ni ne prikazuju svoju osobnost.
Moda je za mene način života, posao, hobi, sreća, nesreća. Mjesto gdje postoje određena pravila, koja se mogu prekršiti. Zabavan outlet i produžetak osobnosti. Inspiracija i bajka. Modu ne treba gledati kao bauk, nešto daleko i nedostižno jer ipak svi mi se moramo odjenuti, no ne slažem se s onom starom poslovicom da odjeća ne čini čovjeka. Ljudi se odijevanjem izražavaju stoljećima, žele postići određen efekt, status, simboliku ili poručiti nešto svijetu oko sebe, a isti ti ljudi su i vizualna bića koja reagiraju na vizualne podražaje. Jedan je život, zezajte se i nosite ono što vam se sviđa, a ne što bi se nekome sviđalo!
Prepoznatljiva si po osebujnom i eklektičnom stilskom izražavanju, no oni koji te poznaju rekli bi da su tvoje modne kombinacije samo nastavak tvoje osobnosti, zar ne?
Reklo bi se, da. Davno sam naučila slušati konstruktivne kritike, a i da se većini ljudi neće svidjeti moj stil ili moja osobnost, što je posve u redu. Nekako budeš smireniji kada shvatiš da si samo jedna jedinka u nekoliko milijarda te da je nemoguće da «sjedneš» svakome. Najgore što netko može napraviti jest izgubiti sebe u pokušaju da pridobi druge. Kroz život prošli su mi mnogi ljudi, dobri, loši, neki su ostali, neki su otišli u drugom smjeru, što je normalno. Sto puta ću pogriješiti u izboru ljudi, no uvijek ću biti otvorena srca i mirne duše. U modi sam svoja, u životu sam svoja, prekratko smo tu da bismo se opterećivali nebitnim stvarima.
Zanimljivo jest da su moji najluđi kreativni eksperimenti s odijevanjem bili zapravo štit. Ako sam odjevena nekonvencionalno, neću biti dostupna svima, što mi je odgovaralo u trenutcima i situacijama gdje se nisam osjećala ugodno. Ljudi su nekako navikli vidjeti me u šarenilu te su bili doista zbunjeni kada sam se prije nekog vremena počela pojavljivati u više casual basic kombinacijama. Za mene je to bio jedan veliki eksperiment – hoću li se osjećati ugodno «ogoljena» u običnoj majici i trapericama, bez neobičnih detalja. Htjela sam osjetiti kako izgleda kada se utopiš u masi i ne brineš nimalo o tome hoćeš li biti kreativan tog dana. To je jedno iskustvo koje još uvijek istražujem jer me zanima hoću li izgubiti dio svoje osobnosti ako se bar vizualno, utopim u masi. Naravno da se nikad nisam kostimirala za obavljanje posla ili stvari po gradu, no želim istražiti sve što mi zaokupi pažnju.
Mnogi, nerijetko, ne vole eksperimentirati sa svojim stilom jer se boje neželjenih pogleda okoline, no moda je odličan medij kako izreći sve ono što se riječima ne može. Mariš li za ono što drugi misle i kako te doživljavaju?
Ne marim pretjerano, no uvijek sam otvorena čuti tuđe mišljenje o mom stilu. Strašno je zanimljivo slušati kako ljudi percipiraju određene stvari, pogotovo ako su inspirirani. Građenje vlastitog stila nije zadaćnica da mora biti u određenim gabaritima, istraživanje vlastitog ukusa i eksperimentiranje viđenja okoline može se odraziti pozitivno na samopouzdanje u ostalim aspektima života. Mnogi ljudi generalno ne eksperimentiraju sa životom iz straha od nepoznatog te im je najugodnije u zoni komfora, unaprijed zadanom scenariju kako i kada bi se trebao odvijati život. Strah je najveći neprijatelj u životu koji paralizira kreativnost, osjećaje, želju i volju. Nikad nije sve samo crno i strašno, mora doći dobar dio te treba riskirati.
Sjećaš li se kad si prvi put privukla pažnju drugih svojim odijevanjem?
Vjerojatno još u vrtiću. Nitko me nije mogao uvjeriti da zimske papuče ne idu s kupaćim kostimom ili da ću odjenuti ono što mi je mama pripremila za taj dan. Griješila sam, možda izazvala i podsmjehe, ali se uvijek dobro zabavila u svojim modnim eskapadama.
Misliš li da odijelo čini čovjeka?
Mislim, da. Ne kompletno, no u prvom kontaktu može reći dosta o osobi jer kao što sam rekla prethodno, ljudi vole pripadati te vole nestati u određenoj vrsti mase. Možda vidim više od nekog kome moda nije posao i način života, ali zanimljivo je promatrati ljude i razmišljati na koji način su odlučili baš tako se odjenuti taj dan. No, moram napomenuti da neću osuđivati ljude po izgledu jer to nema smisla. Uvijek podržavam kreativnost, pa i onda kada sve stvari baš i nemaju smisla.
Što bi savjetovala ženi danas koja istovremeno utjelovljuje i nekoliko uloga?
Poručila bih da se upornost i dosljednost uvijek isplate. Svi mi griješimo, normalno je griješiti te treba biti blag prema sebi, oprostiti si, nasmijati se. Život nije put od točke A do točke B, bit će uvijek drama i neočekivanih situacija, bit će ružnih događaja, no glavu gore i fokus. Uvijek kažem prijateljima i zvučim kao stara gospođa kada kažem da ne valja plakati nad prolivenim mlijekom, no to je moj stav oko gotovo svega u životu. Žene, ne trebate težiti savršenstvu, nije na vama da svaki zadatak obavite perfektno i zaboravite na ono što će selo reći. Žene danas imaju previše pritiska sa svih strana, pogotovo od strane okoline i društvenih mreža, što je apsurdno i nemoguće za održavati. Fokusirajte se na male stvari koje će vas činiti sretnima, pa iako to bilo ne oprati suđe do sutra ili pojesti taj sladoled, iako ste na dijeti.
Posjeduješ li neki odjevni komad koji je puno više od toga? Zbog kojeg se osjećaš bolje?
Sve ovisi o periodu života. Obično se zaglavim s jednim ili dva predmeta u određenom vremenu koji su mi safe zona te ih kombiniram na sve moguće načine, no nakon nekog vremena neki drugi predmet dođe također na svoje. Maksimalist sam i volim odjeću, cipele, detalje i sve te šarene predmete, no nisam toliko vezana za iste. Da se dogodi situacija u životu gdje bih se morala odreći svojeg fundusa, smatram da ne bih žalila.
Kad se osjećaš u potpunosti „kao ti“?
Kada sam okružena s voljenim osobama i prijateljima. Teško mi pada samoća na radnim putovanjima, no tu su uvijek osobe koje volim i koje će me razveseliti. Osluškujem se, rezoniram i učim svaki dan, bivam prijateljem samom sebi. Ne skrivam se iza floskula i uloga i uvijek mislim srcem. Koštalo me u životu, mnogi su mi sugerirali da moram biti opreznija, no ne želim se mijenjati zbog straha od povrede srca ili ega. Treba biti realan prema sebi i prihvatiti se.
Što je za tebe ljepota? Kad se osjećaš najljepšom?
Ljepota za mene je zračenje. Kada osoba blista, ima neku intrigantnu auru oko sebe, smiješi se iskreno i ima smirenu energiju. Osjećam se najljepšom kada sam sretna i ispunjena.
Koji stilski savjet bi savjetovala svakoj ženi?
Jednom kada ćete uloviti vremena, uzmite si cijeli jedan dan i isprobavajte odjeću. Zvuči glupo i kao beskorisno trošenje vremena, no shvatite to kao misiju taj dan. Uzmite sa sobom u kabinu sve što vam se sviđa, pa bili to i krojevi za koje nikad ne biste mislili da bi vam stajali. Zapamtite što vam dobro stoji, isprobajte i veću veličinu (uvijek je bolje kada je odjeća mrvicu veća, nego premala ili na knap), nešto što je totalno u suprotnosti s vašim stilom. Ne povodite se za trendovima i Instagramom jer ćete se pogubiti u svim tim silnim mikro trendovima. Kupujte na sniženjima tako da ne pikirate ništa određeno te da ne paničarite da će se nešto rasprodati, već to gledajte kao sretnu sudbinu ako ulovite nešto zanimljivo i što vam se sviđa. Dajte si vremena za otkrivanje i širenje vlastitog ukusa i stila. Polako, pomalo. Nemojte se reinventirati svake sezone, koristite stvari i kombinirajte. Dvaput godišnje organizirajte druženje s prijateljicama i zajedno izbacite sve iz ormara, presložite i podijelite ono što ne nosite međusobno. Ako ćete trebati baš tu suknju, udaljena je samo jedan poziv. A i crno vino dosta pomaže.
Kao stilistica radiš već dugi niz godina. Vidiš li neku promjenu u modnoj i beauty industriji? Poželiš li sama neke stvari promijeniti?
U proteklih 10 godina mnogo toga se promijenilo. Rekla bih čak iz korijena. Moda više nije rezervirana za elitu i nije nedostižna, blogovi i društvene mreže promijenili su načine poslovanja, oglašavanja i pristupa za gotovo sve modne i beauty brendove. Neka nova pravila, veća liberalnost tržišta i utrka za kupcima donijela je i negativne stavke. Ogromno zagađenje zbog hiperprodukcije, konzumerizam u još većem opsegu te manjak kreativnosti. Tržište se toliko ubrzalo da više nemamo desetke beauty brendova, imamo ih tisuće tisuća. Kolekcije izlaze na tjednoj bazi, a u high street industriji odjeće nije ništa drugačije. Zagušeni smo reklamama da je ovo nova it stvar, da će nam ova it preporuka promijeniti život. Da nismo cool ako ne posjedujemo nešto novo. Da nećemo biti zamijećeni ako ne igramo po pravilima društvenih mreža.
Često kopam po internetu u potrazi za starim fotografijama. Ljudi su se svakako oblačili, šminkali, no razlika je da su bili otkvačeniji, više su eksperimentirali i bili opušteniji. Danas su ljudi preopterećeni svime, od izgleda pa na dalje. Opterećeni su likom sebe kojeg predstavljaju znanoj i neznanoj publici, pokušavaju kreirati paralelne priče svojih života, ulaštene i savršene, u borbi da uhvate taj gral fotografija i života koje svakodnevno gledaju. Gube sebe u količini stvari, u količini savršenog, nedostižnog.
Da mogu nešto promijeniti, resetirala bih društvene mreže na vrijeme kada su te iste mreže povezivale ljude, ideje i bile jedno opušteno nepretenciozno mjesto, bez utrke za lajkovima i followerima. Dok su followeri bili prijatelji, poznanici, ljudi kojima se raduješ i koji te doista inspiriraju. Gdje nema pravila i gdje se možeš kreativno izraziti. U tom cijelom boomu i želji da budu drugačiji, ljudi nikad nisu bili više isti!
Foto: Instagram
