Prošlog je kolovoza na Dolcu osvanula predimenzionirana ponjava, tradicionalna prostirka mnogima poznata po svojim vibrantnim bojama, motivima i, naravno, toplini. Ova impresivna tekstilna instalacija instantno je postala prava atrakcija među Zagrepčanima, a označila je tek prvo poglavlje u projektu NARODNI GRAFITI Damira Begovića, domaćeg modnog dizajnera i umjetnika koji inspiraciju za svoj rad redovito pronalazi u hrvatskoj tradiciji, pogotovo u kulturnoj baštini iz područja njegove rodne Slavonije.
Kao što nam je nagovijestio još prošlog ljeta, Damir je ovaj koncept koji spaja grad i selo pretočio u ciklus radova, a prepoznatljivi etno motivi ponjave tako su zaživjeli i na novim odjevnim komadima. Uz prepoznatljivu instalaciju predstavio ih je na izložbi u zagrebačkoj galeriji Bernardo Bernardi, gdje ih možete razgledati do 5. srpnja. U četvrtak smo na otvorenju izložbe NARODNI GRAFITI popričali s ovim talentiranim umjetnikom te otkrili nešto više o njegovoj viziji etno motiva u suvremenom kontekstu.
Što tebi predstavlja ponjava i kakve uspomene vežeš uz nju?
Za mene je ponjava simbol Slavonije i slavonskog sela odakle i sam potječem. Ona je motiv koji je usko vezan uz slavonsku tradiciju jer se često stavljala kao ukras na krevete, prozore I dvorišta za vrijeme velikih slavlja. Sjećam se kada sam je prvi put vidio – bio sam opčinjen njenim vibrantnim bojama I teksturom koja je postignuta bogatim tkanjem. Ponekad se trenuci iz djetinjstva ili tog nekog prvog susreta s etnografskim motivima znaju duboko urezati u sjećanje i kad tad isplivati van u obliku inspiracije.
Priča o ponjavi koju smo vidjeli na Dolcu prerasla je u veći projekt i izrodila niz odjevnih komada koje imamo priliku vidjeti na tvojoj izložbi u galeriji Bernardo Bernardi. Kako je tekao tvoj daljnji kreativni proces, možeš li nas malo provesti kroz komade?
Kako sam rekao na otvorenju, NARODNI GRAFITI je projekt otvorenog tipa, koji je živ i koji se stalno nadograđuje te pri stvaranju koristi neke nove etno elemente bogate baštine Hrvatske. Nakon Dolca sam odmah imao ideju da bih tu svoju suvremenu interpretaciju tradicionalnog tkanja pretočenu u tekstil volio pretvoriti u odjevne komade. Tako se dogodila izložba koja mi je dala još više razloga i želje da isto i napravim. Želio sam te motive s ponjave svakako uključiti u nove odjevne komade, tako da se dio izložbenih primjeraka drži proporcija kvadrata koji su ranije iskrojeni, a pri samom dizajniranju sam se držao geometrijskih oblika krojeva jer je sama narodna nošnja bazirana na krojevima ravnih, pravokutnih oblika. Drugi dio je bio više konstrukcijski gdje sam pametnim rezovima pratio konstrukcijske linije, ali se i dalje oblikom držao geometrije. Ti su komadi kasnije dobili bogatu teksturu i skulpturalnost našivanjem gombica u redovima, koje su bojama slagane u strukturu koja vizualno isto podsjeća na ponjavu.
Osim geometrijskih etno motiva, pojavile su se i neke nove boje, teksture i elementi, ali i odjevne siluete. Gdje si crpio inspiraciju za njih?
Pokušao sam ostati vjeran baznim elementima tkanina i pozamanterije koje sam od početka koristio, ali sam ih nastojao i transformirati u nešto novo. Odjevni komadi su ravnih silueta, s dodatkom strukiranja na skulpturalnim modelima. Odjevni komadi su namijenjeni zimskom periodu, iako se bojama koje jake, ponekad čak i neonske, svakako uklapaju u nadolazeće sunčano razdoblje. Novost su pastelne boje gombica i metalni zatvarači koji također dodaju taj element ulice, gdje su se narodni graffiti i rodili.
Pričajmo malo o tehničkom dijelu. Koje si materijale koristio, gdje si ih pronašao i kako je izgledao proces izrade? Koliko si dugo radio na izložbi?
Za šuškavce i jakne korišteni su vodootporni materijali s blagim mat sjajem, koji u takvim geometrijskim kombinacijama tekstila daje dodatni dojam i dubinu. Svi komadi su podstavljeni vatelinom radi trodimenzionalnosti. Gombice kao element koji uokviruje svaki šav te svojim taktilnim izgledom ostvaruje dodatnu igru svijetla i sjene. Moja turneja po zagrebačkim dućanima od Vrapča do Dubrave me uvijek spasi jer svaki puta nađem neki novi komadić nečega što mi može poslužiti za projekt Narodni grafiti. Sve sam proizveo sam, a kako sam uvijek “na knap” s vremenom, uspio sam odjevne komade proizvesti u malo manje od dva tjedna u smjenama od 12-13 sati šivanja dnevno… Sve je jako slojevito i opšiveno te je vremenski jako zahtjevno.
Reference na tradiciju važan su dio tvog dizajnerskog identiteta. Na koji način nove generacije mogu pridonijeti očuvanju tradicije?
Bogatstvo tradicije koje posjedujemo kao mala zemlja Hrvatska trebalo bi biti prvo i glavno sredstvo oblikovanja našeg nacionalnog identiteta. Treba se samo ohrabriti, inspirirati i suvremeno interpretirati ove motive kako bismo dobili unikatne momente koji nas mogu i trebaju predstavljati u svijetu. Ja se nadam da će svaki posjetitelj izložbe bar neki element, teksturu ili boju ponijeti sa sobom kao inspiraciju za djelovanje u svom okviru stvaranja i života. Nove generacije kroz suvremenu tehnologiju mogu transformirati kulturnu baštinu do neslućenih granica, na njima je samo da probaju!
Foto: Petra Slobodnjak
