Najdraži komadi u našim ormarima često pričaju najljepše i najzanimljivije priče, a uz njih nas veže nešto mnogo jače i trajnije od puke estetike ili pak prolaznog trenda koji nas je privukao vrišteći sa stranica ulaštenog magazina. Oni nas podsjećaju na drage nam ljude ili pak na događaje koje želimo zauvijek sačuvati u našim sjećanjima, u njih su utkane najzabavnije anegdote ili vjerujemo kako nam, kada ih nosimo, donose sreću. Upravo priče čine komade bezvremenskima, mnogo više nego što to čine krojevi ili pak skupi dizajnerski potpisi na etiketama.
Sjećam se kako sam Anu Jelić prvi puta vidjela na pozornici Dirty Old Festivala u Velikoj. Od tada do danas prošlo je možda i više od desetljeća. Nemam pojma, doduše, što je tada nosila. Bilo bi i podosta ludo da se sjećam, a istovremeno fantastično u slučaju da je imala upravo ovu jaknu, no ostavimo to zasad po strani, možda se jednom zajedno sjetimo. Nakon spomenutog festivala, Anu sam tu i tamo znala viđati po kojekakvim punk koncertima. Budući da su moji muzički afiniteti uskoro otišli u posve drugom smjeru Anu nisam nikada više srela, sve do prije godinu dana kada nas je povezalo ne glazbeno već modno pitanje. Ana Jelić je, naime, jedna vrlo svestrana djevojka. Glazbenica je u bendu Lika Kolorado, a premda svira već dugi niz godina govori kako joj je dizajn ipak na prvom mjestu. Modnim se dizajnom, doduše, počela baviti iz svojevrsne nužde. Krenula je dizajnirati odjeću za sebe i sestru kako bi imale što odjenuti za pozornicu dok su nastupale u bendu The Rock Flock. Upravo je tako nastao njezin modni brend naziva Amnezie. No, glazba i moda nisu jedina dva polja u kojima Ana briljira. Tu se, naime, na Aninoj listi preferencija našao i dizajn interijera, bavi se i keramikom, a možete ju uočiti i na televizijskim reklamama. Svestrana, talentirana i s predivno smirujućom vibrom kojom zrači, Ana mi se učinila kao idealan kandidat za naš novi “Komad s pričom”. Naravno, tu je kumovao i taj dašak punka spram kojeg sam (očito) nostalgična, a koji Ana još uvijek nosi kao neodvojiv dio svog stila. Srećom, iz svog je ormara izvukla upravo takav odjevni komad, s pregršt priča.
“Ovu jaknu sam kupila kad sam doselila u Zagreb, bilo je to u prvom srednje. Da, u prvom razredu srednje škole, prije gotovo 15 godina, a kako još uvijek stanem u nju, ni sama ne znam. Kao da je srasla sa mnom”, započinje priču o svojoj super traper jakni Ana Jelić te nastavlja: “Jakna je prošla sve faze mog života, a uvijek je izgledala drugačije. Svaka faza mog života mogla je biti vidljiva na toj jakni, uvijek je slala neku poruku. U početku je to bila obična basic traper jakna, bez ikakvih detalja, ali ubrzo je krenula njena transformacija. Od razno raznih prišivaka punk bendova i aktivističkih poruka koje sam stalno premiještala po njoj, do zakovica, bedževa, rupa koje su nastale zapinjanjem i šutkama po punk koncertima, dok ju u jednom trenutku nisam potpuno transformirala i odrezala joj rukave i skratila ju do visine struka.”
Ana kaže kako je njezina traper jakna zajedno s njom prošla kroz mnoge priče i životne faze no sada kaže kako “izgleda malo pristojnije i odrasla je u gospođu”.
“Volim ju nositi s retro komadima, a za ovu priliku sam ju iskombinirala sa širokim plisiranim hlačama, vintage košuljom koju sam ubola u nekom second hand shopu, maminim crnim lakiranim remenom iz 80-ih, običnim cekerom i srebrnim bapskim cipelama nad kojima se svi zgražaju”, nastavlja Ana smijući se priču o stylingu koji je odabrala za naše fotkanje te pojašnjava kako inače stilizira odjeću: “Uživam kombinirati ovakve ekstremne komade i mogu slobodno reći kako je to moja odlika stila. Volim funkcionalnost u odijevanju jer sam stalno na biciklu, tako da mi je vrlo bitno da se mogu slobodno kretati, ali da moja odjeća i dalje priča neku priču koja nije ustaljena moda. Najviše kupujem u second hand dućanima i na krpicama, a volim si s vremena na vrijeme priuštiti i neki dizajnerski komad od kolega s hrvatske modne scene.”
Foto: Zvonimir Ferina
