Večer je otvorio Teo Perić kojem je inspiracija za ovu kolekciju bila Marlene Dietrich. Zamislio je reviju kao razvoj jednog dana u životu poznate glumice od jutarnje kave do večernjih probi na filmskom setu. Dinamiku njezinog užurbanog dana prikazao je kroz izmjenu različitih printeva, materijala i odjevnih oblika kao i boja za koje kaže da ih ima toliko da mu je lakše navesti one kojih nema.
Od materijala je koristio njemu drage štofove, neizbježnu svilu, ali ovog puta i umjetno krzno čime je dobio zanimljive teksture već i prije nego što je počeo izrađivati kolekciju. Zadržao je dosadašnju siluetu koju smo navikli viđati u njegovim kolekcijama, a točka na i bila je vrhunska izrada kojom se Teo Perić, za razliku od brojnih hrvatskih dizajnera, može pohvaliti. Još jednom je oduševio publiku i zaradio najveći pljesak na trećoj večeri Cro A Portera.

Dizajnerica se teksturom poigrala tek na relaciji glatkih materijala i motiva srca čija je površina bila prekrivena ljuskastim perlicama, a naznaka slojevitosti bilo je tek na prvom modelu ispod čijeg se gornjeg dijela vidjelo da je dizajnerica uložila malo truda kako bi se poigrala motivima na podsuknji.
Bila je ovo još jedna muško – ženska kolekcija u kojoj je bilo i uniseks modela, uobičajenih kožnih ruksaka koje smo navikli viđati na revijama Jet Laga, a svi su modeli nosili i nove modele upečatljivih Nike tenisice. Jasmina i Maja su još jednom oduševile svoju mladu publiku, a mi se veselimo vidjeti koju će temu odabrati sljedeće godine.
Slično kao i Lidija Pihler, dizajnerice su se bavile jednostavnim modelima ne ulazeći u dubinu i ne mareći za teksturu ni dinamiku kolekcije. Kolekcija je bila crna, izrađena u kombinacijama neoprena, čipke i sjajne umjetne kože, a inspiraciju Azijom koju dizajnerice navode kao glavnu nit vodilju, bilo je gotovo nemoguće prepoznati. Unatoč tome, u publici je sjedilo nekoliko posjetiteljica odjevenih u njihovu odjeću te je pljesak koji ih je pratio kada su se izašle nakloniti na pistu bio poprilično glasan, a to nam govori da Jerant i Lovrenčić jako dobro znaju što rade i gdje se nalazi cilj na koji žele stići.
Koristio je organdij, mikrofibru, umjetnu kožu i naličje satena kako bi izradio niz relativno jednostavnih modela, no pred kraj kolekcije nas je iznenadio modelima čiji su krojni dijelovi bili prekriveni ručno trganim komadima organdija koji su zatim u trakama našiveni na odjevne predmete. Jedna je haljina bila u potpunosti izrađena od nekoliko slojeva takvih traka materijala koje su zatim češljane metalnom četkom kako bi se dobio efekt perja koji je na pisti izgledao poprilično vjerno. Istim je trakama bio ukrašen i gornji dio kao i detalj na šlepu posljednjeg modela kolekcije i jedinog izrađenog u bijeloj boji, a bila je to vjenčanica kojom nam je Žarevac poručio da je ovo novo poglavlje u njegovoj karijeri.
N.B.