Mnoge kritike su naglasile kako ste u novoj kolekciji zreliji i samouvjereniji. Što mislite koji je razlog zbog čega se tako nagli razvoj dogodio u samo jednoj sezoni?
Rekli bismo da su tome dva razloga. Prvi je što smo na kolekciji ISLE, od idejnog začetka do realizacije radili četiri mjeseca. I inače radimo sistematično i posvećujemo se detaljima čak u fazi planiranja, a u treću kolekciju ISLE ugradili smo do sada stečeno iskustvo koje je zasigurno napravilo razliku. Drugo, rekli bismo da se dogodilo u nama nešto, možda upravo sazrijevanje koje ste sugerirali u pitanju. Naime, namjerice nismo razmišljali o reakcijama koje želimo izazvati, već o onome što želimo stvoriti. Samim time ISLE je podcrtala stanovita samouvjerenost u kreiranju koja je redovito sugestivna, a spojena očito s kvalitetom donijela je, kako ste opet sami rekli, razvoj u dobrom smjeru.
Kolekcija i kampanja je posvećena Šolti. Koja je vaša poveznica s tim dalmatinskim otokom?
Prva poveznica svakako je Tomislav koji je sa Šolte i koji je do fakulteta i selidbe u Zagreb tamo živio i poznaje otok kao vlastiti džep. Dalje, rekli bismo da otoke općenito vidimo kao potentnu metaforu, Šolta je tu samo kao metonim. Na snimanju se šalili da su nam glave u otoku, a otoci u glavama.
Što je toliko fascinantno na Šolti?
Mentalitet, priroda, čistoća, sklad arhitekture, zaustavljeno vrijeme, mir. Ali ovo se može pronaći i na drugim dalmatinskim otocima. Ono što bismo recimo izdvojili kao posebno na Šolti je prekrasan hotel Martinis Marchi. Volimo luksuz koji nudi bez da na ikoji način remeti sklad s prirodom. To znamo jer smo u njemu bili smješteni za vrijeme rada na kampanji. I još nešto je, rekli bismo, fascinantno na Šolti – ljudi. Prepoznaju dobar projekt i spremni su ga podržati. Čitav ovaj projekt sponzorirala je Općina Šolta. Bez te podrške ISLE ne bi mogao biti realiziran na ovoj produkcijskoj razini, a da malo koja općina može se pohvaliti takvim sluhom.
Snimali ste na predivnim lokacijama. Kako ste ih odabrali i je li bila jedna posebno vama draga?
Za Tomislava je snimanje bilo posebno emotivno jer se odvilo ne samo na lokacijama koje su vizualno čarobne, već su ga odvele u uspomene iz djetinjstva. Ali kampanja ISLE nije nikakav intimni vizualni spomenar, već donosi u mediju slike inspiraciju provučenu kroz čitavu kolekciju. To je nama neobično intrigantan odnos, ako želite sukob mora i njegovih stijena, odnosno kontakt krutog prema mekom. Stoga su kadrovi koje smo birali bili oni koji na najbolji način prikazuju taj tihi duel prirode i suodnos u njemu i svaki od njih nam je najdraži.
Kampanja je snimana analogno – zašto ste se odlučili za tu, sad već rijetku, tehniku?
Odluka o korištenju filma nasuprot digitalne fotografije bila je ona Nikole Bebana, koji je odradio kreativno vodstvo i Petre Mrše, autorice fotografija. Mi smo se pomalo bojali filma jer s njim ne možete odmah provjeriti rezultat, što je prednost digitalne fotografije. Ali imali smo povjerenje u njihovu odluku i sada kada je rezultat pred nama, možemo reći da su povjerenje opravdali.
Na snimanju kampanje sudjelovao je veliki broj ljudi. Kako ste se slagali i možete li s našim čitateljima podijeliti neke anegdote sa snimanja?
Imamo savršene suradnike koji čine još bolji tim. Bez njih svaki naš projekt bio bi samo ideja. Ukupno nas je bilo jedanaestero, Petra Mrša potpisuje fotografiju, Petra Sever šminku, Branka Trohar i Jelena Brnić hosu za Boye by BBK, najdivnije modele Ivonu Bevandu i Magdalenu May Gero iz agencije Talia models, Denis Butorac nam je osigurao behind the scenes fotografije, a Sofija i Laura su najvjernije asistentice koje sav privatni i poslovni život ostave sa strane i bez njih ne bi znali ni gdje nam je glava, a gdje rep. Konačno, tu je Nikola Beban koji je preuzeo ni malo jednostavan zadatak kreativnoga vodstva, koji nas je spojio s fotografkinjom i sve naše ideje objedinio u ovu priču.
Kad nas pitate o anegdotama, napravili smo sve da ih spriječimo. Odmah na početku smo zabranili alkohol, što naravno nije spriječilo nećemo imenovati koga da ga ipak prošverca. Bura koja ledi kosti, otkazivanje trajekta, mučnine nakon vožnje po nemirnom moru također su nešto što eto nismo mogli spriječiti. Ali zato nakon posljednjeg dana snimanja nije bilo nijednog razloga da se malo ne proslavi, pa su Tomislav, Branka i Petra umjesto u kafić ušli u nečiji dnevni boravak i čudom se čudili što ne prodaju alkohol. Kad sve pogledamo, iza nas su dva dana snimanja s preko trideset radnih sati, a svih jedanaest ljudi funkcioniralo je uigrano. Što se nas tiče, pronašli smo KLISAB tim i već se radujemo idućoj kolekciji.
Mija Dropuljić
Foto: Petra Mrša
