Na kraju finalne revije natječaja Lift by Perwoll 2014. prošlog mjeseca, stručni je žiri odlučio pobjedu dodijeliti Splićanki Ani Bogdan. Za Anu je ovo nova stranica u karijeri, no to nipošto nije njezin prvi projekt. Već je u srednjoj školi počela s izlaganjima i natjecanjima vezanim uz modu i dizajn, nastavivši u istom tonu nakon upisa zagrebačkog Tekstilno – tehnološkog fakulteta.
Njezine ilustracije bile su izložene na izložbi Modnog Ormara 2009., a s odjećom i modnim dodacima koje izrađuje ušla je finala čak četiriju natječaja – Triumph International Award 2011. gdje je dizajnirala donje rublje, Artomat 2011. za koji je izrađivala torbe i nakit, Modni ormar 2012., te Young Creative Chevrolet 2012. gdje je osvojila i treće mjesto. Što Ana kaže o svom radu, rodnom Splitu i nadolazećoj kolekciji pročitajte u nastavku.
Tvoj diplomski rad ‘Mummified Humanity’ donio ti je pobjedu na natječaju LIFT by Perwoll ove godine. Što nam možeš reći o toj kolekciji?
Koncept kolekcije temelji se na skrivanju čovječnog i stvaranja nadčovječnog. Nastao je kao rezultat proučavanja kulture drevnog Egipta. Egipćani su tada težili tome da se približe obliku božanstva koje je savršeno i bez mane. U današnje vrijeme takav oblik težnje ‘nadčovjeku’ pronašla sam u robotici i pojmu transhumanizma. Utjecaj kulture drevnog Egipta u kolekciji je vidljiv kroz korištenje bež, bijele i tirkizne boje, kroz korištenje pravilnih nabora te konstrukcijskih detalja koji asociraju na krila ptice koja je u egipatskoj umjetnosti često interpretirana. Utjecaj robotike vidljiv je kroz naglašavanje anatomskih oblika, korištenje sive boje, srebrnog skaja i metalnih zakovica.
Diplomirala si ove godine. Što dalje? Imaš li u planu još kakve angažmane osim predstavljanja kolekcije na jesenskom Perwoll Fashion.hr-u?
Jako sam sretna što mi je pobjeda na Lift by Perwoll – u omogućila sudjelovanje na Perwoll Fashion.hr – u tako da su moji svi planovi trenutno povezani s time. Sama radim na svojim kolekcijama od ideje do gotovog proizvoda pa mislim da uz sve to ne bih ni stigla posvetiti se nekim drugim većim angažmanima. Želja mi je jedino pronaći adekvatan showroom gdje bi ljudi mogli razgledati, probati i eventualno kupiti moju odjeću s obzirom da već ima jako puno zainteresiranih za ovu kolekciju koju sam izlagala na Lift by Perwoll – u. U budućnosti želja mi je i otvoriti vlastiti dućan no idem korak po korak.
Što bi savjetovala mladim dizajnerima koji svake godine u velikog broju izlaze sa zagrebačkog Tekstilno – tehnološkog fakulteta? Kamo bi ih usmjerila?
Savjetovala bih im da se što više prijavljuju na natječaje kojih zaista ima dosta u posljednje vrijeme te da na taj način nastoje pronaći svoje mjesto u svijetu mode. Što više iskorištavati prilike za izlaganje svojih radova, biti uporan i ne odustati odmah nakon prvih neuspjeha. Važno je postaviti si određene ciljeve i aktivno raditi na tome da ih ostvarite. I biti spreman na to da rezultati i uspjeh ne dolaze instantno već nakon godina ulaganja i kontinuiranog rada.
Kakve ti opcije nudi Split kao grad u kojem radiš i živiš? Je li on dobra startna točka za jednog mladog dizajnera?
Split je grad u kojem oduvijek postoji zanimanje za modu, i iako je u njemu dugo trajao period uniformiranosti i isključive orijentiranosti prema inozemnim poznatim odjevnim brandovima, u posljednje vrijeme osjećam neku promjenu i veću otvorenost prema domaćem dizajnu. Tako da mislim da imam prostora za razvoj, a također mislim da ako živim i radim u Splitu ne znači da ne mogu izlagati i prodavati svoje radove u Zagrebu ili bilo gdje drugdje. Bar sam tijekom studija navikla živjeti na relaciji Split – Zagreb i to mi ne predstavlja nikakav problem.
Imaš li viđenje svoje potencijalne klijentele? Na koju skupinu ciljaš?
Nemam ciljanu skupinu jer bih htjela da moja odjeća bude dostupna širokom krugu ljudi. Želja mi je stvarati odjeću koja će se moći uklopiti u različite stilove i koja će cjenovno biti prihvatljiva. Smatram da bi moju odjeću mogle nositi sve žene neovisno o dobi, konstituciji tijela ili stilu koji preferiraju. Sve ovisi o odjevnom predmetu koji odaberu i načinu na koji ga nose. Na sajmu Samsung Zona45 za moju odjeću interesirale su se žene različitih stilova i dobnih skupina što me jako razveselilo.
Kakva su ti razmišljanja o hrvatskoj modnoj sceni? Postoji li neki određeni dizajner koji te nadahnjuje?
Smatram da danas na hrvatskoj modnoj sceni ima zaista svega. Ima jako dobrih i kvalitetnih dizajnera, a naravno ima i onih manje kvalitetnih, a još više samoprozvanih. Nekad mi je tužno vidjeti kakve kolekcije izlaze na pistu kad s druge strane poznajem toliko kolega s fakulteta s izvrsnim i izrazito zrelim i kvalitetnim idejama za kolekcije koje nažalost nisu u mogućnosti realizirati zbog financijskih razloga. Ipak, smatram ako je netko uspio pronaći svoju publiku i kupce nema razloga da ga se proziva. Od domaćih dizajnera koje cijenim istaknula bih Zigmana čije su revije uvijek posebna priča prepuna pozitivnih vibracija, zatim Branke Donassy koja je uistinu kategorija za sebe. Zanimljiv mi je i rad dvojca Dioralop.
Jesi li već počela s istraživanjem sljedeće kolekcije? Možeš li nam ukratko otkriti u kojem ćeš se smjeru kretati?
Počela sam s istraživanjem tema i koncepta no sve je to još u ranim fazama pa ne bih još otkrivala detalje. Ipak svakako ću nastojati, kao i na Lift by Perwoll – u da prikažem kolekciju koja će biti zanimljiva i inovativna, ali i nosiva. Kao i s prošlom kolekcijom nastojati ću da to ne bude samo niz lijepih odjevnih predmeta nego kolekcija s razrađenim konceptom i pričom.
Nives Bošnjak
photos: Jure Perišić
