Nakon što Miu Miu svojom revijom u Parizu označi kraj mjesec dana duge karavane koja je krenula početkom veljače iz New Yorka, svi bježimo na kratke male odmore kako bi prije otvaranja nove sezone editorijala razmislili o onome što smo vidjeli. Kada se nagutate toliko različitih dizajnerskih vizija potrebna je hitna detoksikacija. Ja svoju gotovo tradicionalno provodim posjetima londonskim muzejima i galerijama te generalnim izbjegavanjem bilo kakvog oblika socijalizacije barem u periodu od tjedan dana. Jedini je to način da saberem misli i pokušam dokučiti što sam vidio, što mi se svidjelo i zašto. Nema mi gore situacije nego kada me tri dana nakon završene sezone revija netko pita koji su trendovi i što će se nositi. Na to pitanje kroz zube jedva odgovaram glavnim urednicima koji me nakon tjedna naganjanja napokon stjeraju u kut na uredničkom sastanku. Nakon sto su prodiskutirali nova lica na pistama, trendove ljepote i modne dodatke, slijedi trenutak kada ja moram izaći pod svijetla reflektora i objasniti kako sam zamislio rujansko izdanje magazina.
Analizu sezone obavite tako sto prvo analizirate svaki tjedan mode za sebe, dakle, New York, London, Milano i Pariz odvojeno. Unutar svakog od njih tražite najzanimljivije vrhunce i onda pokušate spojiti dijelove New Yorka s dijelovima Milana ili Londona. Riječ je o kompleksnoj slagalici koja na kraju mora imati smisao odnosno morate pronaći zajednički nazivnik atmosfere modnih metropola; odvojeno i zajedno. Nakon odgledanih stotinjak modnih revija najvažniji zaključak koji mogu donijeti za sezonu jesen/zimu je onaj koji kaže kako je ulična moda doživjela svoj krah. Tsunami koji je ponio Virgila Abloha na vrh modnog svijeta konačno je nestao. Duboko se nadam kako će buldožeri u skladištima francuskih i talijanskih modnih kuća uništiti sve dizajnerske tenisice i sportske kapuljače. Prevrtljiva moda se konačno suočila s činjenicom da pret-a-porter modu ne mogu konzumirati Instagram influenceri osim ako im je ne date besplatno. Ideja klinke koji nosi kapuljaču od tisuću dolara pokazala se samo kao ideja. Iako se po apetitu Instagrama može na prvi pogled zaključiti kako svi klinci i klinceze danas imaju novaca takvo što je daleko od istine jer se radi o izuzeto malom uzorku na koji se žedna publika fokusira. Dizajneri sada shvaćaju da moraju slušati žene koje dolaze u dućan, a ne njihove kćerke koje se igraju kraljica društvenih mreža. I sama generacija Z umorna je od svojih hiperaktivnih pripadnika željnih pažnje koji su u posljednjih nekoliko sezona isprostituirali Balenciagine tenisice, Goshine trenirke i Off-White kvazi remene. Injekciju smrti tom modnom pravcu zadao je Hedi Slimane za Celine kojeg sada slijedi cijeli niz najpoznatijih svjetskih modnih kuća. Otkako je Slimane svojom prvom kolekcijom u rujnu prošle godine potpuno izignorirao trendovske tendance i fokusirao se na večernju odjeću i obuću, svi su promijenili pravila igre. Potrebna je još jedna sezona kako bi se u konačnici dokazala njegova moć utjecaja na svoje kolege pa tako i modni svijet općenito.
Virgil Abloh A/W 19
Već sezonama pogubljeni New York kao da polako pronalazi svoje lice zahvaljujući javnosti nepoznatim brendovima kao što su Linder, Telfar, Luar i Eckhaus Latta. Svi oni njeguju potpis kakav je atipičan za Ameriku, a to je “estetika ružnog”. Telfarova odjeća izgleda kao da je boravila u podrumu posljednjih desetak godina dok dvojac Eckhaus Latta za casting bira starije dame u odijelima kakve je svojevremeno proslavio Martin Margiela. Linder i Luar pak slave dekonstrukciju odjeće koja je za njihove vršnjake nepoznata pojava dok brend Batsheva doživljava sve veću popularnost haljinama koje bi rado nosila Wednesday Adamas da je bila luda zaljubljenica grungea. Ako je suditi po njima budućnost ulica New Yorka su skupine čudaka koji više pripadaju europskom mentalitetu. Nekadašnji prvaci Velike Jabuke nestali su s horizonta.
Linder A/W 19
Luar A/W 19
Eckhaus Latta A/W 19
Telfar A/W 19
Od velikih imena briljirali su The Row i Marc Jacobs s dvije potpuno oprečne vizije. Sestre Olsen tradicionalno odnose pobjedu u monastički kreacijama luksuznih materijala koje služe kao udobni oklop za žene koje trendovi ne zanimaju. S druge strane junakinja priče koju donosi Marc Jacobs modu diše i kad spava stoga ne iznenađuju bujne kreacije u duhu couture magije Pariza 80-ih godina. Haljine su to koje ostavljaju bez riječi i od vas zahtijevaju apsolutnu pažnju. Njegove kreacije su beskompromisne pa ih tako ne možete miješati sa, primjerice, komadima iz svakodnevnog života kao što su tenisice. Jacobs se oslobodio svojih demona koji su mu u prošlosti diktirali relevantnost trenda kao mjerilo uspjeha. Žena koja voli modu ne kategorizira ju po abecedi trendova već po stanju svog raspoloženja, a Jacobsovoj drami rijetko tko može odoljeti.
The Row A/W 19
Marc Jacobs A/W 19
Što se tiče Londona, u prvi plan većeg dijela javnosti konačno su isplivala imena koja mi, modni radnici, već dugo hvalimo. Simone Rocha, Erdem i Richard Quinn slavljenici su londonske sezone, ali ne zbog eksperimenata i kontroverze već zbog strastvene ljubavi koju gaje prema mračnoj romantici. Simone tako uživa u slojevima svoje crne boje koju gradi na baby doll siluetu stvarajući sliku mračne ruže iz svijeta Jane Austin. Njen kolega Erdem romantiku čipke i perja odvodi na sasvim novi nivo. Erdem djevojka živi u svom zatvorenom svijetu gdje ljepota zbilja skriva opasnost. Richard Quinn spario je svoje slavne floralne printeve s crnim lateksom evocirajući slatko opasne, seksualno nabijene ideje. Ova trojka uspijeva uzeti nešto na prvi pogled toliko zastarjelo kao što su antikna čipka i motivi engleskog vrta te im daju jedan sasvim drugi život prepun izazova i otvorenih interpretacija. Rocha, Erdem i Quinn ne stvaraju odjeću za trendsettere i one koji od Instagrama žive, već oblikuju modernu bajku za bijeg iz svakodnevice.
Simone Rocha A/W 19
Erdem A/W 19
U Milanu umjesto nekadašnjeg seksa Versacea i Roberta Cavallija danas više nego ikad vlada eklekticizam u svim svojim šarolikim izdanjima. Gucci je ove sezone bio smireniji nego inače ako uklonite modne dodatke. Michele se poigrava s nečim što bi se pretenciozno moglo nazvati intelektualni kič. Modni je to smjer s kojim mogu manevrirati samo najiskusniji jer je Gucci odjeća sklizak teren za one koji su modni snobovi. Čak i najljepša žena na svijetu odjevena u Gucci od glave do pete vrlo lako može izgledati kao klaun. Alessandro Michele vam nudi cijelu paletu alata s kojima se možete braniti u svijetu, ali treba ih znati odabrati.
Gucci A/W 19
Genijalna Prada već je desetljećima na modnom Olimpu zahvaljujući tome što konstantno izaziva samu sebe i konvencionalne kanone ljepote. Njezina nova ženska kolekcija nastavak je na onu mušku koja je bila posvećena ljubavnim patnjama Frankensteina iz kultnog romana Mary Shelly. Prada nam je pokazala kako bi zapravo izgledala moderna verzija njegove mlade koja se pojavljuje u strogim, uniformiranim kaputima. Ono gdje Prada osvaja je njeno poigravanje s elementima perverzije pa tako ispod čvrste, vunene časničke jakne pokazuje vrhunsku švicarsku crnu čipku. Iako je često zatvorena do vrata, Pradina žena izuzetno je seksualno biće koje skrivanjem izaziva ljudski um. Tu je ujedno trik njene moći jer za Miucciu Pradu žena uvijek kontrolira situaciju.
Prada A/W 19
Daniel Lee pokazao je fenomenalnu debitantsku kolekciju za Bottega Venetu koja je svojom hrabrošću iznenadila i najstarije modne lisce. Mladi Lee dolazi iz škole Phoebe Philo, ali nije zaigrao na njenu kartu. Bottega je talijanski Hermes odnosno ultimativni simbol modnog luksuza iz generacije u generaciju. Lee je svojom kolekcijom prekinuo vezu s prošlošću i odlučio je Bottegi naoštriti zube s futurističkim motociklističkim odijelima i asimetričnim sakoima i kaputima dugih rukava. Mnogi se žale kako je time Bottega izgubila svoj identitet, ali ne shvaćaju ono najbitnije: da bi modna kuća dugoročno zadržala svoj identitet isti mora evoluirati. Ponekad radikalno. Njegova kolekcija neće dobiti odobrenje milanskih dama, ali zato otvara vrata sasvim novoj generaciji koja nije imala pojma da Bottega Veneta postoji.
Bottega Veneta A/W 19
Kada je riječ o dekonstruiranim odijelima i hrabrom poigravanju s crnom kožom kako ne spomenuti Francesca Rissa za Marni? Risso je za Marni morao krenuti ispočetka jer se radi o ultimativnoj talijanskoj modnoj kući koja je dosegla nove visine zahvaljujući ekscentričnom eklekticizmu. Risso taj eklekticizam ne pokazuje bojama i printevima koliko teksturama i maestralno uspješnom slaganju slojeva odjeće.
Marni A/W 19
Za razliku od ostalih modni metropola, moć Pariza ponekad je u zastrašujuće velikom obujmu raznolikosti koje pokazuje. Pariz se nikada ne može staviti pod jedan zajednički nazivnik jer je suviše kompleksan da bi se na bilo koji način ograničio. Ako pokazujete u službenom programu pariškog tjedna mode onda ste samim time u vrhu. Za iduću sezonu u Parizu ljestvicu su značajno podignuli mnogi, ali najzanimljiviji među njima je Julien Dossena za Paco Rabanne. Iako se od Rabannea uvijek očekuje futurizam, Dossena se od prošle sezone poigrava idejom prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u svim mogućim ekstremima. Za Dossenu budućnost leži u spojevima nespojivog pa tako rock hlače leopard uzorka u kojima možete zamisliti Keith Richardsa iz 70-ih godina prošlog stoljeća spaja s ceremonijalnim dvorskim kaputima iz 18. stoljeća. Kod Dossene ‘više je više‘ i budućnost je izuzetno optimistična. Žene prikazuje kao nadnaravna bića koja za sobom vuku sve ono najbolje iz povijesti kostima kako bi iste predmete namijenile u novu svrhu.
Paco Rabanne A/W 19
Zasigurno se radi o jednoj od najboljih kolekcija sezone. Gospodar modne tame, Rick Owens, oduševio je svojom pričom o gotičkoj glamazonki. Naglasak je bio na proporcijama ramena dok su noge bile potpuno otkrivene u seksepilnom hibridu visoke štikle i čizme. Owens je jasno htio demonstrirati da njegova žena ne mora biti zamotana u brojnim slojevima crnine kako bi vladala prostorijom. Ona sasvim sigurno može dominirati i u apokaliptičkoj verziji koktel haljine napravljene od brojnih zavežalja iste tkanine. Owens razbija predrasude o tome što sve crna boja i avangardna mogu biti ako ih prestanemo ograničavati u svojim glavama kao odjeću za čudake.
Rick Owens A/W 19
Virtuozni Junya Watanabe svima je još jednom očitao lekciju kada je riječ o (de)konstrukciji odjeće i to ne bilo kakve već one koju nosimo svaki dan. Watanabe kao da je ironično htio kazati kako je u uličnoj modi daleko relevantnijih od svih novih dizajnera na modnoj sceni. Na gotovo svakom looku pokazao je svoje slavne ravne punk čizme s trapericama dok se na gornjim dijelovima igrao s kolažima bomber i jeans jakni.
Junya Watanabe A/W 19
S druge strane nekadašnji prvoborac uličnog trenda, Demna Gvasalia demonstrirao je svu moć svoje couture tehnike na reviji za Balenciagu. Demna je u ateljeima jedne od najutjecajnijih kuća u povijesti naučio kako kirurški preciznim potezima minimalizma uzdrmati publiku. Nova Balenciaga je izrazito pročišćen oklop odjeće stvaran u gotovo laboratorijskim uvjetima. Demna time stvara jedan sasvim novim pravac minimalizma koji zapravo počiva na maksimalizmu što dovoljno govori o epskim proporcijama nove siluete. Od nekadašnjeg autsajdera on postaje ultimativni insajdere tehnika izrade odijela koje je njegov Vetements nekad doveo do ruba potpune irelevantnosti.
Balenciaga A/W 19
Pariz je zapečatio Hedi Slimane sa svojom drugom kolekcijom za Celine koja je i najiskusnije veterane prvog reda iznenadila. Slimane opće poznato ne odustaje od vlastitih pravila i odbija slušati kritiku pa se stoga očekivala još jedna rock’n’roll couture kolekcija prepuna koktel haljina. Ali Hedi zna da se osveta servira hladna pa nas je ostavio bez teksta povratkom u arhive pravog, starog Celinea iz 70-ih i 80-ih godina. Ako treba spomenuti prljavu riječ “trend” onda je Slimane pokazao ono što će vladati idućih sezona: buržujska moda. Njegove nove ikone su djevojke iz starih pariških obitelji srednjeg građanskog sloja. One kombiniraju sakoe svojih mama s plisiranim suknjama i rock’n’roll čizmama. Ispod skupih kaputa koje će nositi do kraja života nose traperice i džempere od kašmira nalik na one iz internata. Slimaneove Celine danas je zapravo originalni Celine koji je isto tako inspirirao Phoebe Philo. Njegovu prvu žensku kolekciju u rujnu prošle godine kritičari su dočekali s lomačama, ali zato se posljednjih tjedana svi posipaju pepelom tvrdeći kako je Slimane uistinu majstor provokacije i reinvencije. Oni koji ga malo bolje poznaju kažu kako je Hedi sve unaprijed isplanirao tako što je prvo šokirao i polarizirao publiku da bi je razjedinjenu onda ujedinio. Zvuči kao sasvim logičan potez vjernika makijavelizma.
Celine A/W 1
Foto: Getty Images, Cover Images
