Svi smo pročitali priče koje govore o tome koliko su društvene mreže loše za nas. Tumači se da mehanizmi za takav način informiranja vrlo često kod “pratitelja” izazivaju depresiju. Sve više postajemo opsjednuti tuđim imidžem i u nama se javlja osjećaj nesigurnosti i nezadovoljstva.
Psiholozi kojima je zadatak proučavanje društvenih mreža otkrivaju kako bi nam fotografije koje objavljujemo, zapravo mogle pomoći da shvatimo tko smo. Kažu da je to način komuniciranja, jer kada smo mladi želimo se uklopiti u društvo, biti drugačiji od svih u obitelji i jednostavno pronaći svoje mjesto na planeti. To su čini se razlozi, zašto 87 posto selfieja na Instagramu dolazi od ljudi mlađih od 35 godina. Prije digitalne fotografije i suvremenih fotoaparata, snimanje fotografija bilo je skupo i zahtijevalo je mnogo više napora, ali želja da vidimo svoje živote na fotografiji, postojala je oduvijek jer je to naprosto, u ljudskoj prirodi. Sjećate li se da smo nestrpljivo čekali izradu fotografija kako bismo vidjeli kako smo “ispali”? Ne znamo što vi mislite o tome, ali te su fotografije imale baš neku posebnu vrijednost. Sada kada je minimalno truda potrebno uložiti, a fotka može nastati u sekundi, došlo je do “poplave” selfieja. I to vrlo često na internetu osvanu i oni, neselektivni. Kada je postao popularan Twitter, ljudi su tweetali o onome što su imali za doručak, jer je to bilo nešto novo, nešto što do tada nije bilo poznato. Vrlo brzo nakon toga, prestalo je biti zanimljivo što su ljudi doručkovali ili što su radili. Ljudi su se zasitili takvih objava. Postale su dosadne i nekreativne. Možemo reći da je to bio svojevrsni opisni selfie. Danas to isto činimo s fotografijama. Objavljujemo SVE. Vrlo rijetko možete vidjeti na Instagramu nešto potpuno novo i drugačije. Više manje sve su to varijacije na temu. Istraživači Georgia Techa otkrili su da je najčešći razlog za snimanje selfieja pokazati vlastiti izgled. Potom su nam vrlo često na listi prioriteta prikazivanje našeg mjesta u društvu i pozicija. A onda prikaz putovanja, zdravog života i vježbanja.
Zašto volimo selfieje?
Koliko ste puta čuli ili samo izgovarali kritike na račun ljudi koji objavljuju selfieje? Budite iskreni koliko ste puta negodovali što vam neki ljudi preplavljuju feed svojim selfiejima, a opet, niste prestali gledati što rade, čim se bave i kako izgledaju?! Istraživanja su pokazala da mnogo manje objavljujemo fotografije na kojima se vidi priroda ili objekti, od onih na kojima se vidimo mi. Također, istraživači Georgia Techa zaključili su da mnogo više komentara dajemo za fotografije lica, jer ih smatramo zanimljivijima. Isto tako, radije i gledamo takve objave. Čini se, tvrde psiholozi da je to tako jer si fotografije, na kojima netko izravno gleda u kameru, tumačimo kao da te osobe gledaju nas u oči i zato naš mozak tako reagira – lajkanjem. I da, prije nego što provedete sate u ljubavi sami sa sobom zureći u svoju prednju kameru na pametnom telefonu, razmišljajući o naklonosti svojih pratitelja, razmislite koliko često objavljujete takve postove jer učestalost objava može naškoditi učinku i vaši će vas pratitelji početi smatrati pravim dosadnjakovićem, čitajte: postat ćete smor.
I kada nije selfie, selfie je
Nemojte misliti da se fotografija na kojoj se vidite samo vi, a fotografirao vas je dečko, djevojka, prijatelji ili bilo tko drugi, ne tumači kao selfie. Vjerovali ili ne, ne moraju se svi autoportreti uzeti vlastitom rukom da bi se oni tako zvali, jer čak i ako se vaša ruka ne vidi u kadru, riječ je o selfieju.
Kada ulazimo u sivu zonu?
Nisu sve ideje za selfie dobre, sjajne i poželjne. Posebice nisu dobre one situacije u kojima se izlažete opasnosti, samoranjavanju, a sve kako biste impresionirali druge, svojim životom. Ne, nisu dobre. Brojke su pokazale da su ljudi, prilikom interakcije s “idealiziranim slikama” ljudi koje vide na Instagramu, izloženi većem riziku i depresiji. Studija Sveučilišta u Pittsburghu otkrila je da više od četvrtine ljudi koji koriste društvene mreže sat vremena dnevno, pati od depresije. Iako postoji mnogo podataka koji povezuju da su samoobožavatelji najčešće obožavatelji društvenih mreža i da to na njih izravno utječe i ima veze s mentalnim zdravljem, nije jasno gravitiraju li depresivni ljudi društvenim mrežama ili zbog njih postaju depresivni?! Bilo bi pregrubo da stupanj mentalnog stanja pripišemo statusu fotografija na društvenim mrežama, ali u jedno smo sigurni. Sve što činite, a da se pri tome oslanjate i važno vam je mišljenje drugih ljudi, može negativno utjecati na vaše emocije, pogotovo ako vaša očekivanja ne budu u skladu s njihovim reakcijama. Nema ništa loše u tome što nas zanima mišljenje drugih, ako je to do neke određene, prihvatljive granice, ali ako se zbog mišljenja drugih počnete loše osjećati u vlastitoj koži, vjerojatno biste trebali razmisliti i mijenjati svoje navike. Kul je kod selfieja to što se možemo usredotočiti i zabilježiti mnoge životne trenutke, od onih malenih do velikih. Tako imamo neku novu razinu svjesnosti koja izaziva dobre osjećaje temeljene na spoznaji da svojim objavama možemo ljude oraspoložiti, povezati se tako, dijeleći s njima nešto što nam je važno. S njima smo u virtualnoj sinergiji i subjektivnom blagostanju. Hajde sada… može jedan selfie? (mig, smijeh)
Foto: Instagram, Unsplash
