U posljednjih nekoliko godina psihologija je izašla iz ordinacija i stručnih časopisa te postala dio svakodnevnih razgovora. Sve češće čujemo izraze poput “imam traumu”, “ovo je moj okidač”, “to je narcisoidno ponašanje”, “moram postaviti granice” ili “ovo mi narušava mentalno zdravlje”. I dok je popularizacija psihologije mnogima pomogla da bolje razumiju sebe i svoje odnose, istovremeno se pojavio i jedan zanimljiv društveni fenomen – “psychobabble”.
Pojam “psychobabble” označava pretjeranu ili pogrešnu upotrebu psiholoških izraza izvan njihovog stručnog konteksta. Drugim riječima, riječ je o situaciji kada se termini iz psihologije koriste kako bi se opisale svakodnevne emocije i ponašanja, ali često bez stvarnog razumijevanja njihova značenja.
@yourtraumatherapist What the F it actually means to befriend your emotions #therapytiktok #emotionalintelligence #therapytok ♬ original sound – YourTraumaTherapist
Sam izraz prvi je popularizirao američki novinar i pisac Richard D. Rosen 1970-ih godina, kritizirajući način na koji je psihološki rječnik počeo prodirati u popularnu kulturu. Danas se taj fenomen posebno proširio zahvaljujući društvenim mrežama, gdje kratki videozapisi i objave često pojednostavljuju složene psihološke koncepte.
Od korisne svijesti do pogrešnih etiketa
U svakodnevnom govoru sve su prisutniji engleski psihološki izrazi koji su postali gotovo neizostavan dio komunikacije, posebno na društvenim mrežama. Izrazi poput “toxic person” (toksična osoba), “narcissist” (narcis), “trigger” (okidač), trauma, “boundaries” (granice) ili “attachment issues” (problemi s privrženošću) ili “ghosting” često se koriste kako bismo opisali odnose, emocije i ponašanja. Iako su mnogi od tih pojmova korisni za bolje razumijevanje sebe i drugih, problem nastaje kada ih počnemo koristiti preširoko i kao jednostavne etikete za složene ljudske situacije.
Nema sumnje da je veća otvorenost prema mentalnom zdravlju pozitivna promjena. Ljudi danas lakše govore o emocijama, traže pomoć i prepoznaju obrasce ponašanja koji im ne koriste. Pojmovi poput emocionalne inteligencije, samopoštovanja ili zdravih granica postali su dostupniji široj publici.
Problem nastaje kada se stručni pojmovi počnu koristiti kao brze etikete. Tako se, primjerice, svaka osoba koja se ponaša sebično može proglasiti “narcisom”, svaka neugodna situacija “toksičnom”, a svaka teška emocija “traumom”. Iako takvi izrazi mogu zvučati uvjerljivo, često zanemaruju složenost ljudskog ponašanja.
@joenuccitherapy There is a ton of “psychobabble” around mental health diagnosis. That is why I dedicated a whole section of my book PSYCHOBABBLE to exploring different myths about diagnosis, There’s even a chapter exploring a topic I did not tackle in this video, but is mentioned in the scene from @englishteacherfx ♬ original sound – Joe Nucci
Zašto nas privlače psihološki izrazi?
Jedan od razloga popularnosti “psychobabblea” jest činjenica da ljudima daje osjećaj objašnjenja. Lakše je neku bolnu situaciju smjestiti u poznatu kategoriju nego dugo promišljati o njezinim uzrocima. Primjerice, rečenica “on je emocionalno nedostupan” može zvučati jednostavnije od pokušaja razumijevanja nečijih životnih iskustava, strahova ili načina povezivanja s drugima. Psihološki pojmovi mogu nam pomoći da damo ime onome što osjećamo, ali ponekad mogu stvoriti i lažni osjećaj sigurnosti.
Veliku ulogu u širenju ovog fenomena imaju platforme poput TikToka i Instagrama, gdje se složene teme često moraju objasniti u nekoliko sekundi. Kratki sadržaji o osobnim granicama, privrženosti, manipulaciji ili traumama privlače velik broj pregleda jer nude jednostavne odgovore na kompleksna pitanja.
No stručnjaci upozoravaju da psihologija nije zbirka brzih dijagnoza koje možemo primijeniti na sebe i ljude oko sebe. Prava psihološka procjena zahtijeva kontekst, razgovor i razumijevanje cijele osobe.
Kako koristiti psihološki jezik na zdrav način?
Psihološki pojmovi mogu biti iznimno korisni kada ih koristimo pažljivo. Umjesto da nekoga odmah nazovemo “toksičnim”, možemo pokušati opisati konkretno ponašanje: “Ova komunikacija me povređuje” ili “Ovaj odnos mi ne odgovara“. Umjesto traženja etiketa, korisnije je postavljati pitanja: Zašto se osjećam ovako? Što mi ovo ponašanje govori? Koje su moje potrebe i granice?
Psihologija nam može pomoći da bolje razumijemo sebe i druge, ali njezina vrijednost nije u tome da ljudima zalijepimo etikete. Upravo suprotno – njezina najveća snaga je u tome da nas podsjeti koliko su ljudi složeni. Fenomen “psychobabblea” tako nije znak da je interes za mentalno zdravlje loš, već podsjetnik da je važno razlikovati stvarno razumijevanje od površnog korištenja velikih psiholoških riječi.
Foto: Instagram
