Uz sve negativne posljedice pandemije, postoji i jedna dobra. To je svakako ona povezana uz promjenu načina rada koji je za mnoge postao hibridan ili u potpunosti “remote”. Ljudi su u vremenu krize počeli ponovno promišljati o tome kako rade i koliko troše vremena na posao. Umjesto da se život organizira oko posla, posao se sada organizira oko života (ili barem pokušava). U ovome kontekstu pojavio se i najnoviji način rada koji nosi ime “microshifting”.
Gotovo svi će se složiti da tradicionalno osmosatno radno vrijeme više ne odgovara modernom čovjeku i njegovim potrebama. Iako su se mnogi nakon pandemije sada već vratili u urede, mnogi se i dalje bore protiv toga da im sat određuje kada će biti produktivni. Upravo je fleksibilnost zato u fokusu novog koncepta organizacije radnog dana koji se naziva “microshifting”.
Što je “microshifting”?
“Microshifting” je “razbijanje” klasičnog radnog vremena u komadu na manje dijelove kroz cijeli dan. Ovo zapravo daje slobodu zaposlenicima da rade kada imaju najveći nalet produktivnosti i da se odjave kada život to od njih zahtijeva. “Microshifting” je u osnovi strukturirana fleksibilnost s kraćim radnim blokovima koji se određuju prema energiji, zadacima ili produktivnosti.
Ovakav način rada posebno odgovara roditeljima, a ključno je shvatiti u kojem smo vremenu tijekom dana najproduktivniji pa najteže zadatke ostaviti za taj radni blok. Određena istraživanja pokazuju da bi zaposlenici čak žrtvovali svoje plaće i pristali na manje novaca u zamjenu za fleksibilno radno vrijeme i četverodnevni radni tjedan. Dopuštanje zaposlenicima da se odmaknu, odmore i vrate fokus kada im to odgovara, može smanjiti mogućnost za njihov “burnout”. Naime, kraći intervali rada mogu pomoći s koncentracijom i pažnjom, a sprečavaju i kognitivni umor.
“Microshifting”: postoje li potencijalni problemi?
Najveća prepreka da “microshifting” zaživi je povjerenje poslodavca prema zaposleniku. Iako je dokazano da alternativni načini rada često rezultiraju boljom produktivnošću i rezultatima, mnogi poslodavci i dalje traže povratak u ured, a nerijetko se odlučuju i na monitoring. Sve se više ističe važnost svjesnosti poslodavaca o tome da bi se tehnologija trebala koristiti kao podrška, a ne kao kontrola. U svakom slučaju, poslodavci će se morati prilagoditi suvremenim potrebama zaposlenika jer će u suprotnome izgubiti njihovo povjerenje i lojalnost.
S druge strane, da bi “microshifting” funkcionirao moraju postojati jasna pravila oko dostupnosti i komunikacije svih članova tima. Dodatno, istraživanja su pokazala da se kod ovakvog načina organizacije rada najviše radi prije i nakon ručka, ali i navečer prije spavanja. Uz to, potvrđeno je da ovakvo nedefinirano radno vrijeme može dovesti i do toga da se radi do dva sata dnevno više nego kod klasično strukturiranog.
Još jedno istraživanje u kojem su pitali ljude preferiraju li držati svoj posao odvojen od privatnog života ili ih integrirati, rezultati su pokazali da su oni koji odvajaju ta dva segmenta zadovoljniji i da se lakše odvajaju od posla. Fleksibilnost može zvučati primamljivo, ali isto tako može dovesti do zamagljivanja granica i dužih radnih sati, većeg stresa i manjka opuštanja.
Foto: Instagram
