[the_ad_placement id="post-top"]
[the_ad_placement id="post-top-mobile"]

Porazgovarali smo sa ženama koje svoju karijeru grade u znanosti i ruše baš sve predrasude!

Unatoč tome što volimo naglasiti kako živimo u modernom, suvremenom svijetu bez predrasuda, na iste iz dana u dan nailazimo – pogotovo ako ste žena. U periodu kada je politička korektnost vodeći imperativ na koji se svi pozivaju, reći da se žene i dalje susreću s određenom vrstom diskriminacije poprilično je nepopularno, no praksa pokazuje drugačije. Određene profesije i dalje se gledaju kao ‘muške’, ali naravno, uvijek postoji to svjetlo na kraju tunela koje nam ulijeva nadu u promjenu percepcije, a čemu uvelike doprinose uspješne žene koje svojim radom i talentom brišu granice rodne diskriminacije!

Danas se obilježava Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti, a mi smo tim povodom odlučili porazgovarati s dobitnicama Nacionalnog programa stipendiranja ‘Za žene u znanosti’. Ena Melvan, Helena Virić Gašparić, Ivana Lapić i Jelena Kojčinović ovogodišnje su stipendistice, znanstvenice i poduzetnice.

Ena Melvan je magistrica računarstva i matematike. Godinu dana nakon diplome upisuje interdisciplinarni dualni doktorat Sveučilišta u Zagrebu (Fakultet elektrotehnike i računarstva i Prehrambeno-biotehnološki fakultet) i Macquarie Sveučilišta u Sydneyju gdje s doktorskom disertacijom naziva ‘Modeliranje mikrobioma ljudskog crijeva in vitro’ u odnosu na pretilost razvija standardizirani model koji opisuje mikrobiom zdravih i pretilih pojedinaca. Helena Virić Gašparić je magistra inženjerka fitomedicine. Zaposlena je kao asistentica na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju te je ujedno i doktorandica poslijediplomskog studija „Poljoprivredne znanosti“. Helena je i osnivačica GoGreenOzonator start up-a koji razvija ekološki prihvatljiv sustav primjene ozona otopljenog u vodi kao zamjenu za pesticide u suzbijanju štetnih organizama prisutnih u plasteničkoj proizvodnji. Ivana Lapić je specijalist medicinske biokemije i laboratorijske medicine. Ivana je zaposlena u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku Kliničkog bolničkog centra Zagreb, a dosad je objavila 35 originalnih znanstvenih i stručnih radova. Njeno područje znanstvenog i stručnog rada je laboratorijska hematologija i koagulacija, optimizacija laboratorijskih procesa i laboratorijska medicina temeljena na dokazima. Jelena Kojčinović je doktorica znanosti s područja kemije, a diplomirala je 2017. godine na Odjelu za kemiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku gdje je danas zaposlena kao asistentica. U sklopu poslijediplomskog studija kemije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu izradila je disertaciju pod nazivom Električna i magnetska svojstva dvostrukih i trostrukih volframatnih i teluratnih perovskita. Glavni cilj doktorske disertacije je razvoj novih složenih multiferoičnih materijala u smislu kemijskoga sastava, topologije i kristalne strukture.

S ovim uspješnim znanstvenicama porazgovarali smo o tome što je sve potrebno za uspjeh, kako je biti žena u svijetu znanosti i još mnogo toga!

Vjerujem da ćemo se složiti kako unatoč nešto naprednijem društvu, žene i dan danas nailaze na brojne stereotipe kada je u pitanju posao, a slobodna sam zaključiti da je znanost, unatoč sjajnim ženskim znanstvenicama, i dalje percipirana kao muško područje. Kako komentirate to i jeste li se i same susrele sa sličnim predrasudama?

JELENA: Što se tiče kemije, mogu reći kako je to, barem što se Osijeka tiče, uglavnom bila pretežno ženska znanost. No, općenito gledano, zastupljenost žena u prirodnim znanostima je još uvijek mala. Jedan od razloga je upravo odnos posao-obitelj. Znanstvenicama koje su majke znatno je teže održavati ravnotežu između posla i privatnog života i držati korak s muškim kolegama. Većinom je tomu razlog što u znanosti nemate radno vrijeme, a sam znanstveno-istraživački rad zahtijeva veliku posvećenost. Vjerujem da zbog toga mnoge potencijalne znanstvenice i odustaju od takve karijere znajući da ih čeka teška borba. Naravno, sve ovisi o poslodavcu, mentoru, radnoj grupi i o tome koliko imaju razumijevanja za takve situacije. Najvažnije je imati zdravu radnu sredinu te ukoliko je taj uvjet ispunjen, lakše je nositi se sa svim izazovima koji nas očekuju. Osobno se nisam susrela sa stereotipima kada je u pitanju posao, zaista sam se uvijek osjećala kako me ljudi gledaju kao znanstvenika, a ne kao ženu. Do sada sam imala tu sreću, ali svjesna sam da takav poslovni odnos nije uvijek prisutan.

IVANA: Nikad nisam osjetila nikakav oblik diskriminacije jer sam žena. Mislim da te barijere nestaju u trenu kada se afirmirate svojim znanjem.

HELENA: Vlada takvo mišljenje u javnosti s obzirom na to da još uvijek živimo u izraženo patrijarhalnom društvu. Pod utjecajem EU politika primorani smo voditi računa o ravnopravnosti spolova pa mislim da sve ozbiljnije institucije paze na to pri kreiranju vlastite politike. Primjerice, na Agronomskom fakultetu, u strukturi zaposlenika prevladavaju žene i taj se udio svake godine povećava (2021 iznosio je 62,32%). Međutim, udio žena na rukovodećim prilično je niži u odnosu na muškarce (u ulozi dekana 48:4; u ulozi prodekana 80:12 nastavnica). Na Agronomskom fakultetu je znanstvena produktivnost u posljednjih pet godina podjednaka (AFZ, 2021.). Isti trend je zabilježen i na Fakultetu elektrotehnike i računarstva gdje do 79 % rukovodećih pokrivaju muškarci (vijeća i odbori), a tijela koja donose odluke su neuravnotežena s obzirom na udio muškaraca i žena. Ženskih istraživačica u ulozi glavnih istražitelja na EU projektima je svega 10 % (Projekt Caliper, A. Nakić). Mislim da su takvi podaci poražavajući jer je kvaliteta ženskih znanstvenica dokazana i neupitna. Djelomično je to posljedica roditeljskog odgoja gdje se od malena naglašavaju rodne razlike, tradicijskih stečevina te pogrešnog poticanja sposobnosti djece u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju.

ENA: Pa da, znanost se i dalje percipira kao muško područje. Dugo je to zaista bilo tako pa će trebati sigurno još neko vrijeme da se uvjerenje promijeni, iako je na primjer u Australiji već sada nas u uredu doktoranta bilo šest žena i dva muškarca. Nisam se osobno sretala s predrasudama samo zato što sam žena, ali sam se susretala s predrasudama ako želiš napraviti bilo što što je izvan uhodanih procedura i sistema (koji na žalost nas sve manje služe).

Jelena Kojčinović

Je li vam to što ste žena ikada predstavljalo izazov tijekom obrazovanja, pronalaska posla ili daljnjeg rada u smislu veće potrebe za dokazivanjem sposobnosti?

JELENA: Do sada zaista nisam imala osjećaj kako moram nekome dokazati svoje sposobnosti samo zato što sam žena, ali izazovi postoje. Tijekom obrazovanja smo na godini bile sve uglavnom žene, tako da se nisam osjećala zapostavljeno. Pronalazak posla je izazovan neovisno o tome jeste li muškarac ili žena. Naravno, ovdje govorim o akademskoj karijeri budući da je industrija kod nas malobrojna i malo se ulaže u nju. Budući da je posao u industriji uglavnom predstavlja kompetitivnu radnu sredinu, vjerujem da bi u tom slučaju imala veću potrebu za dokazivanjem sposobnosti.

IVANA: Mogu reći da se, srećom, do sada nisam susrela s takvim situacijama.

HELENA: Ponekad da, obično na terenu među proizvođačima koji često imaju pogrešnu percepciju o kompetencijama akademski obrazovanih žena u odnosu na muške kolege. Doduše taj se prvi dojam raspline kroz desetak minuta razgovora nakon čega uslijed odlična suradnja. Za mene je imperativ poštovanje i međusobno uvažavanje bez diskriminacije u bilo kojem aspektu. Naravno, treba napomenuti izuzetno bitan i način komunikacije koji je nužno prilagoditi sugovornicima. Ne može se na isti način komunicirati na znanstvenom skupu, networking eventu pred investitorima, s proizvođačima kad si na polju u čizmama ili na predavanju sa studentima. Tu je od presudne važnosti osobni stav pojedinca koji definira sliku koju o sebi stvaramo u javnosti.

ENA: Osim jednog komentara profesora na fakultetu koji se je odnosio isključivo na sposobnost žena u matematici, zaista nisam nailazila na problem zato što sam žena (barem ne koliko ja znam). Nailazila sam na predrasude i komentare nakon postignutog određenog uspjeha gdje se to prepisivalo mom odnosu s mentorom (izmišljenom), a ne kao da sam na to bila sama sposobna napraviti. Prilično sam sigurna da muškarac u toj situaciji ne bi nailazio na takve komentare, ali pretpostavljam da bi jednako bio osuđen jer izlazi iz okvira sustava.

Ena Melvan

Kako komentirate domaću znanstvenu scenu kada su u pitanju žene i možete li istu usporediti sa stanjem u svijetu?

JELENA: Domaća znanstvena scena pretežito je muška sredina. No, moram istaknuti kako je ovaj program stipendiranja napravio promjene u smislu veće promocije znanstvenica. Stanje u svijetu je nešto bolje. Imala sam priliku raditi u Njemačkoj u sredini gdje je zastupljenost žena bila mala. No, to su pokušali popraviti tako da su davali ženama prednost pri zapošljavanju u slučaju da imaju jednake sposobnosti kao muškarci. Ta se situacija, barem u zapadnom svijetu, želi popraviti. Mislim da se trebamo ugledati na takve primjere.

IVANA: Mislim da u Hrvatskoj postoje iznimne znanstvenice čiji je rad jednako kvalitetan kao i rad mnogih znanstvenica u inozemstvu. Ono što vidim kao prostor za napredak je definitivno poboljšanje suradnje među znanstvenim institucijama, kako s hrvatskim tako i inozemnim, koji bi omogućio uključivanje u zajedničke projekte. U današnje virtualno doba postaje sve manje bitno u kojoj se državi nečiji ured nalazi, to ne bi smjelo kočiti izmjenu znanja i iskustva. Povezivanje znanstvenika iz više centara omogućava provođenje interdisciplinarnih istraživanja te lakše konkuriranje za financijska sredstva na projektnim natječajima.

HELENA: Hrvatska povijest prepuna je žena koje su svojim doprinosom ‘keširale’ kulturnu baštinu, no među njima je mali udio onih čiji se znanstveni doprinos posebno istaknuo. Nekolicina imena, poput Sibile Jelaske, jedne je od najistaknutijih hrvatskih znanstvenica, doktorice bioloških znanosti i članice HAZU ili Zlate Bartl koja je izumila Vegetu, što većina sugrađana vjerojatno ne zna. U EU je u 2019. godini bilo više od 6,3 milijuna znanstvenica i inženjerki, što je 41% ukupnog broja zaposlenih u znanosti i inženjerstvu. Po sektorima, žene su bile nedovoljno zastupljene u proizvodnji (gdje su samo 21% znanstvenika i inženjera bile žene), dok je udio u sektoru iznosi 46 % (Eurostat, 2021). Uskoro se očekuje izrada nove strategije o ravnopravnosti spolova za razdoblje 2020 – 2024 koja će opisati posebne mjere za potporu i financiranje znanstvenih istraživanja o rodnim pitanjima.

ENA: Kao što sam već napisala ranije, u Australiji na primjer je zaista više žena na doktoratu nego u Hrvatskoj i više ih ostaje u samoj znanosti, ali i u Hrvatskoj ih ima, samo što je pažnja medija i iskorak u javnost i dalje ostaje više na muškarcima. Vani sam nailazila i na manje zavisti među kolegama, ali mislim da je to posljedica sustava, gdje se kod nas i dalje vjeruje da nema za svih dovoljno. Žene su generalno i sigurnije u sebe vani nego kod nas, ali ponovno smatram da je to posljedica generalnog odgoja, a ne samog problema znanosti.

Helena Virić Gašparić

Što biste istaknule kao najizazovniji dio svog zanimanja?

JELENA: Najizazovniji dio posla kemičara je biti dovoljno kreativan i biti u koraku s vremenom i tekućim znanstvenim otkrićima. Kreativnost je najvažnija stvar, osim poznavanja materije, koja je jamstvo za uspjeh. Trebate biti spremni pokušati nešto što dosad nitko nije i izraditi originalno istraživanje, te biti spremni na mnogobrojne neuspjehe na tom putu. Treba se znati nositi s lošim rezultatima, ali istovremeno treba biti uporan.

IVANA: Rad u medicinsko-biokemijskom laboratoriju predstavlja svakodnevnu analizu velikog broja bioloških uzoraka bolesnika s najrazličitijim dijagnozama – u tom smislu, ni jedan dan nije isti i uvijek je dinamično. Također, stalno se susrećemo s novim analitičkim metodama, biomarkerima za dijagnostiku pojedinih bolesti pa i potpuno novim bolestima, kao što je recimo COVID-19, koji nas je natjerao da u vrlo kratkom vremenu naučimo štošta novoga i prilagodimo laboratorijsku uslugu novonastaloj situaciji. Takav posao, naravno, omogućava da svakodnevno iz rutinskog rada crpimo ideje za znanstvene radove, bilo da se radi o nekakvom kliničkom slučaju, analitičkoj metodi, poboljšanju laboratorijskog procesa ili primjeni neke pretrage.

HELENA: Najizazovniji dio zanimanja je istovremeno kvalitetno sudjelovati u nastavi i radu sa studentima i znanstvenim istraživanja gdje je potrebno pratiti najnovije trendove koje nameću naprednije zemlje.

ENA: Najizazovnije je ne odustati kad je teško. Ima dana kad zaista ne ide od ruke, kad radiš nešto duže vrijeme samo da bi se pokazalo da to ipak nije pravi put. U znanosti generalno dugo vremena treba za rezultat, što meni koja sam nestrpljiva zaista je najveći izazov.

Osjeti li se razlika u reakcijama okoline kada im kažete da ste ‘žena u znanosti’?

JELENA: Naravno. Imate osjećaj da vas ljudi počnu drukčije doživljavati. Ova nagrada doista daje znanstvenicama na ozbiljnosti i kredibilitetu. S ljudske strane, osjećate se lijepo kada su vam mentor, kolege, prijatelji i obitelj ponosni na postignuća.

IVANA: Reakcije su uvijek pozitivne, a posebno to cijene oni koji se i sami bave znanošću i znaju koliko taj posao donosi odricanja, truda i tihog rada. Ja sam zbog te nagrade sretna kao i prvog dana kad sam saznala. Ne doživljavam ju kao neki alat za dokazivanje okolini, meni je ona došla u najboljem mogućem trenutku i bila potvrda da ono u što ulažem neizmjerno puno vremena i truda vrijedi. To što je moj rad na ovako visokoj razini prepoznat kao značajan i vrijedan ove stipendije, za mene kojoj je osnovni posao rutinska laboratorijska dijagnostika unutar koje sam našla prostora istraživati, proučavati, publicirati, iz svoje znatiželje i unutarnjeg poriva da ono što radimo ne ostane unutar četiri laboratorijska zida i da bude korisno široj zajednici, daje optimizam da sam u tome uspjela i da svojim radom uspijevam činiti razliku i to me beskrajno veseli.

ENA: Vidim da je većini ipak drago radi mene. Ima dio populacije kod kojih osjetite neki čudan vibe, ali zapravo je u globalu ljudima drago. Takvo priznanje stvarno dobro dođe i za osobno zadovoljstvo, ali i za potvrdu okoline kako se rad u onom što voliš ipak na kraju isplati. Mnoga vrata su mi se i otvorila nakon samog priznanja i nagrade.

Ivana Lapić

Koliko je teško balansirati privatni život, znanost i poduzetništvo?

JELENA: Ponekad je to zbilja teško jer u svakoj domeni povremeno imate trenutke koji zahtijevaju veću posvećenost nego što bi to uobičajeno bio slučaj, ali se na kraju nekako sve posloži. Bude stresova, bude panike, bude iscrpljenosti, ali, na kraju dana kada sve sagledate, budete ponosni na sve što ste postigli. Iako ne možete svaki detalj isplanirati, ključ je u organizaciji.

IVANA: Uvijek postoje neka odricanja, a znanstveni rad vrlo često zahtijeva angažmane izvan radnog vremena. U tom je procesu samo bitno razlučiti jesmo li s tim zadovoljni. Ja u znanstvenom radu uživam i ne predstavlja mi nikakav teret, veseli me svaki novi publicirani znanstveni rad, svaka nova ideja za istraživanje, a kad je to tako, onda se sve može izbalansirati.

ENA: Rekla bih da je prilično teško. Ja nemam djecu pa opet jedva stižem. Ne mogu niti zamisliti kako je ženama koje uz to još imaju i djecu. Uz privatni život, znanost, poduzetništvo i san – jedno mora biti žrtvovano. Prilično je nemoguće imati sve i ostati psihički zdrav (meni barem). Pa od tjedna do tjedna mijenjam, na faze, malo žrtvujem san, a uglavnom žrtvujem privatni život.

Što biste poručile svim mladim djevojkama koje žele karijeru u znanosti?

JELENA: Budite ustrajne, budite hrabre, ne bojte se izraziti svoje mišljenje, probati nove stvari. Djelujte unatoč strahu. Prihvatite neuspjehe, oni su dio života. Ne odustajte ako nešto zbilja volite. Volite ono što radite i nećete imati osjećaj da ste radili ni dana. Razvijajte se, radite na sebi, učite od drugih i ne dajte da vas netko uvjeri kako vi to ne možete.

HELENA: Znanstveni rad treba voljeti, jer jedino tako on donosi ispunjenje. Znanstveni rad nije glamurozan, ne donosi instant rezultate i vrlo često su potrebni mjeseci pa i godine za opipljive rezultate. U znanosti nikad ne možete smatrati da je posao gotov, a krajnji uspjeh proporcionalan je uloženom angažmanu. I nema prečaca, samo temeljit rad donosi uspjeh. Ali sva je ljepota upravo u tome, da se iz dana u dan uči, radi, istražuje, preispituje i da na tom putu rastemo. Ja bi im poručila da budu znatiželjne i uporne, i da ne odustaju na prvoj prepreci, jer se svaki trud na kraju isplati.

ENA: Da se ne boje nikog i neka slušaju sebe. Naravno, što se tiče metodologije i samog istraživanja, tu je uvijek mentor koji će pomoći po putu, ali ako osjećaju da je znanost njihov put, neka se usude i neka istraže ono sto tinja u njima. Postoji razlog zašto baš njih taj ‘problem’ kopka. Isto tako, dosta je slobode u radnom vremenu u znanosti, što puno znači, pogotovo u trenutku kad/ako dođu djeca.

Foto: PR

[the_ad_placement id="post-side"]

NAJNOVIJE

IZ RUBRIKE