Dolaskom rujna mnogi od nas već tradicionalno osjete potrebu za novim početkom, slično kao na samom kraju stare, a početku nove godine. Povratak u svakodnevnu rutinu, početak školske godine i promjena godišnjeg doba često potaknu neobjašnjiv val energije, pa nas često i motiviraju da postavimo nove ciljeve. Iako kalendarska Nova godina pada u siječnju, rujan je u praksi za mnoge postao simbol novog starta i prilike za reorganizacijom života, a riječ je o fenomenu koji nije slučajan te koji proizlazi iz duboko ukorijenjenih društvenih, kulturnih i psiholoških obrazaca.
Ljeto nam, sa svojim dugim, toplim danima i opuštajućim tempom, pruža prijeko potrebnu pauzu. No, kako ljeto završava, većina nas osjeti prirodnu potrebu za povratkom u rutinu; Djeca se vraćaju u školske klupe, a odrasli se polako prilagođavaju vraćanju radnim obavezama nakon odmora. U tom trenutku, rujan postaje mjesec koji simbolizira novi početak – slično kao što siječanj nosi simboliku novih početaka svake godine. U ovom prijelaznom razdoblju, mnogi ljudi proživljavaju ‘osjećaj mentalnog restarta’, što ih potiče da upravo u jesen preispitaju (i promijene) svoje prioritete.
Ne treba posebno napominjati da, za one koji su proveli godine u obrazovnom sustavu, rujan ima poseban značaj svake sezone. Bez obzira na to jeste li učenik, roditelj ili učitelj, početak nove školske godine nosi sa sobom osjećaj novog početka i novih mogućnosti.
Pa čak i nakon što izađemo iz te uloge i posve napustimo školske klupe, ovaj ciklus ostaje ukorijenjen u našem kolektivnom nesvjesnom. Rujan tako postaje vrijeme kada se prirodno vraćamo strukturi, planiranju i ciljevima, baš kao što to većina pokušava činiti na početku kalendarske godine.
Promjena godišnjeg doba također igra značajnu ulogu u ovom “rujanskom efektu”. Dolazak jeseni same po sebi donosi osjećaj ‘novoga’, a opadanje lišća i opipljiv osjećaj prijelaznog razdoblja postaje idealno vrijeme za introspekciju i promjenu; Tradicionalno, jesen je vrijeme žetve, period kada prikupljamo plodove svog rada. Metaforički, to je trenutak kada možemo “žeti” svoje prošle napore, ali i planirati što ćemo posijati u mjesecima koji slijede. Upravo nas taj prijelaz podsjeća da je vrijeme za organizaciju i pripremu za nadolazeće izazove.
Osim svega navedenog, jasno je kako su mnoge kompanije i brendovi prepoznali snagu rujna kao “novog početka”. Marketinške kampanje, lansiranja novih proizvoda i usluga često se tempiraju upravo za ovo doba godine, što samo po sebi pojačava taj novogodišnji osjećaj koji sve češće vezujemo uz rujan. Psihoterapeuti su također primijetili da ljudi prirodno povezuju početke s mogućnošću promjene, a više o tome kazala nam je Nina Vračević Eškinja, po struci gestalt psihoterapeut te voditeljica raznih radionica koja provodi i individualnu psihoterapiju.
“Svakom novom početku nužno prethodi završetak nekog razdoblja. Nakon ljetnih mjeseci, godišnjih odmora, razdoblja odmaka od posla i obveza te ostalih uobičajenih aktivnosti koje vežemo uz to metaforički toplo doba godine, rujan učestalo doživljavamo kao svojevrsno prijelazno razdoblje.
Tijekom ljeta dopuštamo si, privremeno, da u pozadini ostanu svi oni obrasci ponašanja koji su nam tijekom godine korisni na način da nas održavaju u određenim ulogama; zaposlenika, kolega, učenika. Što smo više odmaknuti od tako ustaljenih obrazaca odnosno što se više uspijemo odmaknuti od nečega što najopćenitije zovemo rutinom po kojoj i nesvjesno funkcioniramo, to se više okrećemo samima sebi odnosno postajemo svjesni(ji) svojih prethodno rutinom potisnutih potreba, želja, misli.
S druge strane, naši uspostavljeni obrambeni mehanizmi (drugim riječima naše kreativne adaptacije na izazove rutinirane svakodnevnice) gube značaj svoje zaštitne uloge od onog trenutka kada nam više nisu objektivno potrebni. Iz tog razloga, paradoksalno, učestalo osjećamo da smo prešli vlastite granice odnosno osjećamo umor, mentalni i fizički, tek onda kada izađemo iz svakodnevne rutine pa tako i kada započne godišnji odmor. No kada postanemo svjesni potrebe za odmorom i kada živimo uglavnom sporije ili barem neobveznije nego ostatak godine, bolje ”čujemo” sami sebe, a ukoliko tome prilagodimo svoje ponašanje, uključujući očekivanja okoline od nas samih, preplavljuje nas osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva.“
Ljeti često usporimo, a to usporavanje sa sobom nosi pogled na unutra.
“U navedenoj dinamici izmjena naših mentalnih modela, čini mi se da je upravo rujan mentalno raskršće na razmeđi završetka jednog i početka drugog razdoblja. Po pragmatičnoj naravi ciklusa svih obveza, postajemo svjesni kako ponovno moramo u potpunosti uspostaviti sve one uloge koje nas čine funkcionalnima u smislu svakodnevne organiziranosti. Tu počinje proces smjenjivanja odnosno naši obrasci ponašanja koji nas čine efikasnima u ambijentu obaveza postaju figura ili fokus zbivanja, a naše potrebe za odmorom i onim tko postajemo tada češto budu pogurane u pozadinu naših misli i osjećaja. Taj je proces u određenoj mjeri samorazumljiv, potreban, a često i nužan. Problem nastaje kada si samo ”ljeti” dajemo priliku (ako i tada) za stvarni i zamišljeni bijeg od rutinizirajuće, katkad otupljujuće, brige o naizgled neiscrpnom popisu novih obveza, zadataka, ciljeva. Uz rizik navođenja očitog, važno je i povremeno tijekom ostatka godine uvijek iznova osvijestiti što nam je i u kojoj mjeri potrebno da ponovno osjetimo onaj osjećaj oslobođenja i zadovoljstva koji tipično doživljavamo ljeti. Počev od ovog rujna nadalje,” zaključuje Nina.
Iako možda nije službeno priznat kao početak nove godine, jasno je da sa sobom nosi sve atribute jednog svježeg starta; To je vrijeme kada se vraćamo svojim rutinama, preispitujemo svoje ciljeve i koristimo energiju koju smo prikupili tijekom ljeta kako bismo krenuli naprijed.
Možda je samo psihološki trik ili kulturološka navika, ali rujan za mnoge od nas zaista predstavlja drugu šansu – novu priliku za rast, promjenu i napredak!
