U današnjem društvu, tema plodnosti i izazova na putu do roditeljstva sve više dolazi u fokus. Iako su fizički izazovi očiti, često se zaboravlja da taj put uključuje i značajan emocionalni teret, a istovremeno je obavijen mnogim mitovima, stigmatizacijom i nejasnoćama. Za uspješno savladavanje tih prepreka ključno je imati razumijevanje, podršku i znanje. Kroz inicijativu REAL TALK with Clearblue, želimo podići svijest o zdravlju žena, plodnosti i pomoći ženama da prepoznaju ključne faktore koji utječu na njihovu sposobnost začeća.
Mnoge žene, kada sanjaju o majčinstvu, rijetko zamišljaju da će njihov put uključivati liječničke ordinacije i neizvjesnost. Za mnoge je upravo IVF most između želje i stvarnosti. Nevena Rendeli Vejzović, poznata novinarka, poduzetnica i voditeljica, otvoreno je s nama podijelila svoju osobnu priču o putovanju kroz potpomognutu oplodnju. Od početne nade, preko straha i pronalaska unutarnje snage koja je proizašla iz brojnih izazova, Nevena priča zaista je inspirativna te se nadamo da će osnažiti i druge žene, ali im pokazati da nisu same u ovoj borbi.
Proces IVF-a donosi mnoge izazove, ali i prilike za rast i otkrivanje vlastite snage. Mnoge žene koje prolaze kroz njega kažu da su otkrile unutarnju izdržljivost za koju nisu ni znale da je imaju. Možete li podijeliti svoje iskustvo s IVF-om? Što je oblikovalo vašu odluku da krenete tim putem i kako je izgledalo vaše putovanje?
Postupak IVF-a se na prvu, kad uopće dođe kao izbor, ne čini previše kompliciran, ali zapravo je psihički dosta zahtjevan. Naša odluka je došla dosta brzo, prvenstveno jer nismo željeli čekati, a i bili smo u drugoj polovici 30i-h. Ja sam prošla već jedan postupak ranije i nije dobro prošao, bila je to izvanmaternična trudnoća i taj me neuspjeh dosta poljuljao u planiranju.Trebalo mi je nekoliko godina da se vratim drugi put i na svu sreću tada je postupak uspio iz prve.
Mnogi kažu da je čekanje i neizvjesnost jedan od najtežih dijelova IVF-a. Kako ste se s time nosili?
Čekanje je dosta nezgodno, ali u principu se parovi koji idu na IVF pripreme za to jer pretpostavka je da su pokušavali i prije spontano ostati trudni. Tako da, nama je čekanje menstruacije odnosno izostanka iste već uobičajeno. Meni osobno je bilo najteže izdržati hormonalne promjene i praviti se da je sve u redu. Iz nekog straha od neuspjeha i praznovjerja ljudi ne govore kad krenu IVF i u principu proživljavaju sve sami, što je dosta teško uskladiti sa svakodnevnim životom.

Kako je IVF utjecao na vaš odnos s partnerom i vaš pogled na roditeljstvo?
S obzirom na to da smo zajedno prolazili cijeli proces sve nas je to još vise zbližilo. Istina je da na kraju žena podnese najveći teret IVF-a, ali nije ni muškarcima u svemu tome lako. Kad krećete na IVF to znaci da ste već u fazi žarke želje za roditeljstvom i onda zajedno činite sve sto je potrebno kako biste do toga i došli.
Što biste voljeli da ste znali prije nego što ste krenuli u postupak?
Voljela bih da sam znala da ne mora sve biti tako dugotrajno i bolno. Stalni pregledi, traženje uzroka neplodnosti, proces inseminacije (često dosta nepotreban i pružanje lažne nade) – sve to moglo bi ići puno brže, ali razumijem da postoji neki protokol koji se mora proći.
Kako ste se nosili s reakcijama okoline – jeste li imali podršku obitelji i prijatelja ili ste se suočavali s nerazumijevanjem?
U mom slučaju podrška bližnjih nije izostala. Svi koji su znali imali su razumijevanja, ali ne može nitko to umjesto vas proći, tako da je dosta važno oboružati se strpljenjem i unutarnjom snagom.
Ima li neki trenutak u cijelom procesu koji vam je bio posebno težak, ali vas je istovremeno i ojačao?
Izvanmaternična trudnoća je meni dosta teško pala. Toliko teško da sam razmišljala da odustanem od potpomognutog roditeljstva. Trebalo mi je vrijeme da se pomirim sa situacijom i krenem opet.
Kako ste balansirali svakodnevni život, posao i IVF tretmane, s obzirom na česte pretrage i postupke?
Teško. Sjećam se da sam si davala injekcije hormona sama u autu prije izlaska na pozornicu ili nekog javnog događaja. Istovremeno prolazite kroz različite emocionalne faze, a ne da vam se svima objašnjavati zašto je to tako.
Postoji li nešto što biste drugačije napravili da ponovno prolazite kroz proces?
Bolje bih se informirala o klinikama i liječnicima kod kojih sam išla. Ne bih svima vjerovala na riječ. Ali sve u svemu mi smo bili jako zadovoljni s našim liječnikom i klinikom.
Kako biste opisali unutarnju snagu i strpljenje koje žena razvija kroz IVF?
Nevjerojatna je snaga žene i potencijalne majke. Da nema toga sumnjam da bih žene ikada postale majke jer IVF ti već u početku pokaže da ništa u roditeljstvu neće ići lagano i bez puno truda.
Koje ste lekcije o sebi naučili tijekom ovog putovanja i kako su vas oblikovale?
Naučila sam da mogu podnijeti puno fizičke boli i još više psihičke. Naučila sam da me neuspjesi ne mogu poljuljati u želji i da na kraju teškog puta uvijek dolazi sunce. Ili u našem slučaju blizanci.
Nevenina priča još je jedna potvrda koliko je IVF kompleksan proces koji uključuje mnogo više od samih medicinskih postupaka. On donosi emotivne, psihološke i fizičke izazove koje nije uvijek lako razumjeti. Osim osobnog iskustva koje je Nevena Rendeli Vejzović podijelila s nama, kroz ovaj članak želimo čitateljima pružiti i dublje razumijevanje kompleksnosti IVF-a, izazova i emocija koje prate ovaj put. Kako bismo to postigli, izv. prof. dr. sc. Sandra Nakić Radoš, stručnjakinja za perinatalnu psihologiju i Predsjednica udruge Centar za reproduktivno mentalno zdravlje, zahvaljujući svom bogatom znanju i iskustvu, pomoći će nam razumjeti emocionalne aspekte ovog procesa. Njezina stručnost i uvid u mentalne izazove s kojima se suočavaju žene koje odluče na IVF, pomoći će da se bolje razumije složenost ovog puta, kako iz fizičke, tako i iz psihološke perspektive.

Kako proces IVF-a utječe na mentalno zdravlje žena, i koje strategije preporučujete za suočavanje sa stresom, anksioznošću ili depresijom?
Neplodnost sama po sebi nosi niz neugodnih promjena, od nevjerice i negiranja pri samoj sumnji na neplodnost ili nakon dijagnoze, od krivnje i straha, pa čak i ljutnje prema ostalima iz okoline koji su mogli začeti s lakoćom ili prema onima koji dijele neželjene savjete, do tugovanja za doživljajem trudnoće, roditeljstva i gubitkom dijela identiteta, te neizvjesnosti i tjeskobe jer je cijeli proces dugotrajan, a ishodi nepoznati. Sve to stavlja veliki teret na mentalno zdravlje i dobrobit žene, ali i muškarca koji se zajedno suočavaju s neplodnosti. Kako bi se lakše nosili s tim važno je prvo osvijestiti sve te emocije i doživljaje, prihvatiti da je to prirodna reakcija na tako stresnu situaciju i dati sebi vremena za proraditi te doživljaje. Dobro je podijeliti te osjećaje i misli prvenstveno s partnerom, ali i drugim bliskim osoba. Treba naći neke „ispušne ventile“ za otpuštanje stresa koji mogu biti zajednički s partnerom, ali dobro je imati i neke vlastite aktivnosti, od posvećivanja vremena samoj sebi, trenutaka opuštanja, usmjeravanja pažnje na neke druge aktivnosti, a možda i pronalaženje novog hobija i sl. Uz to, važno je brinuti i o tjelesnom zdravlju, držati se ritma spavanja, redovitih obroka i redovite tjelesne aktivnosti, makar češćeg hodanja. Također, dobro je prakticirati i neke tehnike opuštanja, poput progresivne mišićne relaksacije, trbušnog disanja, vizualizacije i sl. ili tehnike usredotočene svjesnosti. To su sve neke male aktivnosti koji su nam najčešće uvijek dostupne, a mogu pomoći u očuvanja dobrog mentalnog zdravlja.
Kako psihološka podrška može pomoći parovima koji se odlučuju na IVF, s obzirom na izazove koje taj proces donosi?
s obzirom na to da problem neplodnosti najčešće traje dug niz mjeseci, a nekad i godina, od prve sumnje na neplodnost, pa dugotrajne dijagnostike, dok se dođe do dijagnoze i odluke kojim putem dalje nastaviti tretman neplodnosti, na tom putu parovi najčešće prođu cijeli vrtuljak neugodnih emocija i misli, stresa i različitih izazova. Može se dogoditi da stres, anksioznost i depresivnost budu tako izraženi u određenim fazama da parovi uoče da im to narušava radno, socijalno ili svakodnevno funkcioniranje i obično je to dobar trenutak, ako ne i prije, da se potraži stručna psihološka podrška. Uz pomoć stručnjaka mogu se uočiti situacije i problemi koji su posebno stresni za par ili posebno za jednog partnera, te im stručnjak može pomoći da lakše usvoje neke od prethodno spomenutih tehnika za očuvanje mentalnog zdravlja i promijene neke obrasce ponašanja i doživljavanja. Također, može im pomoći da lakše donesu neke odluke, o tome kako nastaviti liječenje, kad je možda trenutak za odustajanje i istraživanje drugih mogućnosti i sl. Put od neplodnosti do roditeljstva je zaista stresan i izazovan svakome kome se dogodi te je izuzetno važna podrška u tom procesu.
Kakva je uloga partnera u procesu IVF-a i kako im možete pomoći da se međusobno podrže tijekom samog procesa?
Uloga partnera uopće u procesu IVF-a i na putu postanka roditeljima je od neopisive važnosti jer žena i muškarac to prolaze zajedno. Ovisno o tome koji su sami uzroci neplodnosti, odnosno jesu li više uključeni ženski ili muški čimbenici, mogu se razlikovati i njihovi doživljaji. Međutim, podrška jedan drugome u tome je ključna. Prvenstveno je važna otvorena komunikacija o tome što ih posebno tišti, jer je moguće da jedan partner osjeća krivnju prema drugom partneru ako su samo kod nje(ga) prisutni problemi neplodnosti, ili ga pak drugi partner može prešutno okrivljavati što može potaknuti dodatni strah od odbacivanja. Stoga je važno razvijati međusobno osjećaj tima, tj. da je neplodnost zajednički problem, a ne problem samo jednog partnera, i da je to nešto s čim se onda zajedno treba suočavati. Planirani odnosi mogu narušiti intimne odnose pa je dobro truditi se biti spontan kad god je to moguće. U tome mogu pomoći i neke druge zajedničke aktivnosti koje mogu potaknuti bliskost, poput tečaja plesa, planinarenje i sl., koje će uz to i odvući pažnju od teme neplodnosti koja se može nekad poput „tamnog oblaka“ nadviti nad par.

Koji su najvažniji psihološki faktori koji mogu utjecati na uspjeh IVF-a, u smislu mentalne i emocionalne pripreme?
Mentalna i emocionalna priprema nije garancija rješenja problema neplodnosti, ali je svakako zajamčen put prema očuvanju vlastite psihološke dobrobiti. Treba reći da su, prema nekim istraživanjima, žene izvještavale da sami tretman neplodnosti doživjele kao traumatsko iskustvo i to čak šest godina nakon završetka tretmana, pa čak i ako su pri tom uspjele ostvariti majčinstvo. Dakle, zaista je važno brinuti o vlastitom mentalnom zdravlju u tom procesu. Osim prethodno spomenutih tehnika koje nam u tome mogu pomoći, također se pokazalo u jednom istraživanju koje je dugotrajno pratilo 300-tinjak parova, i od kojih je polovica dobilo dijete nakon godinu dana, da su lakše došli do roditeljstva oni koji su se aktivno suočavali s problemima umjesto da su ih izbjegavali, koji su imali sigurno razvijenu privrženost gdje je opet važna komunikacija i bliskost s partnerom, te koji su imali podršku prijatelja. Tu je važno spomenuti da okolina nekad želi pomoći, ali najčešće ne znaju kako, možda dijele neželjene savjete ili se pak boje da će reći krive stvari. Stoga je nekad dobro pričati otvoreno i s bližnjima i reći im kako vam mogu pomoći.
Kako se nositi s neuspjehom IVF-a i koje tehnike preporučujete za očuvanje samopouzdanja u slučaju ponovljenih neuspjeha?
Najteži dio prilikom različitih postupaka medicinski pomognute oplodnje je zasigurno čekanje od tretmana do rezultata, kad je razina tjeskobe i anksioznosti najviša, a žene tu fazu procjenjuju psihički težom nego sve tjelesne zahtjeve tretmana. Ako nakon toga uslijede negativni rezultati, dolazi do razočaranja, tuge, osjećaja bespomoćnosti i gubitka kontrole. Tada je važno ne gubiti nadu, pustiti da se neugodne emocije slegnu i prikupiti snagu i motivaciju za daljnju terapiju. Podrška zdravstvenog osoblja i njihovi savjeti, ali i međusobna podrška partnera i okoline je jako važna. Također, važno je razgovarati s partnerom i postaviti neka ograničenja, koliko dugo će se pokušavati s kojim tretmanima prije nego će se par okrenuti nekim alternativama te zajednički postaviti ciljeve. Dobro je istražiti i druge načine ostvarivanja roditeljstva, poput posvajanja.

Koje bi savjete dali ženama koje se osjećaju izolirano ili stigmatizirano zbog toga što su se odlučile za IVF, a često nailaze na nerazumijevanje iz okoline?
Neplodnost je posebno stigmatizirajuća za žene – čak i kad je u pitanju neplodnost uslijed tzv. muškim čimbenicima, svejedno žene osjećaju veću krivnju zbog neplodnosti. Posebno kad se dođe u određenu dob kad druge prijateljice imaju djecu i ostvare majčinstvo, žena koja ima probleme neplodnosti može se osjećati izolirano. Ipak, treba se podsjetiti da su ovi problemi nažalost u današnje vrijeme sve češći i da pogađaju svaki šesti par. Dobro je onda pronaći druge žene koje prolaze kroz slično iskustvo, najlakše preko nekih grupa podrške na društvenim mrežama, kako bi uvidjele da nisu jedine u tome i da se zajedno osnaže. To im može posebno značiti ako neposredna okolina nije podržavajuća. Najvažnije je da par zajedno donosi odluke o samoj terapiji i postupcima te da su jedan drugom podrška, a ako iz okoline dolazi nerazumijevanje, dobro ih je informirati o tome što neplodnost jest, kako se može liječiti i sl. Time će se onda i nerazumijevanje smanjiti i pretvoriti u podršku paru koji se bori s neplodnosti jer im uistinu u cijelom procesu treba puno podrške, razumijevanja i suosjećanja.
Putovanje kroz IVF, kao što je to osobno doživjela Nevena Rendeli Vejzović, nosi sa sobom brojne izazove, kako fizičke, tako i emocionalne. Iz njenog iskustva jasno je kako je IVF više od samog medicinskog postupka; on je proces samoproučavanje, unutarnje snage i izdržljivosti. Kroz njezinu priču, vidimo kako unatoč teškoćama, žena može pronaći izvor snage i strpljenja za koji možda nije ni svjesna da ima. Zajedno s njenim iskustvom, stručni uvidi izv. prof. dr. sc. Sandra Nakić Radoš pomažu nam razumjeti duboku emocionalnu dimenziju IVF-a, te kako psihološka podrška igra ključnu ulogu u procesu suočavanja s neizvjesnostima i stresovima koji ga prate.
Kroz inicijativu REAL TALK with Clearblue, želimo otvoriti vrata razumijevanja i podrške za žene koje se suočavaju s izazovima plodnosti, jer nitko ne bi trebao prolaziti tim putem u tišini i izolaciji. Nevenina priča, zajedno s ekspertizom prof. dr. sc. Sandre Nakić Radoš, pokazuje koliko su emocionalna snaga, razumijevanje i međusobna podrška ključni za prevladavanje tih izazova. Ovaj proces nije samo fizički naporan, on je emocionalno iscrpljujuć, ali i osnažujuć. Žene koje proživljavaju IVF putovanje uče da je ljubav, strpljenje i vjera u sebe ključ svakog koraka, bez obzira na neizvjesnost i prepreke.

Foto: Instagram, Unsplash