Nije nikakva novost da su društvene mreže, kao što su TikTok i Instagram, postale epicentar gotovo svih aspekata naših života, no malo tko je očekivao da ćemo prilikom skrolanja feedom, dok tražimo neki fora recept, inspiraciju za outfit ili novi skincare trik, svako malo preskakati soft porn sadržaj. Nekada se ovakav tip sadržaja pretraživao poskrivećki, na upitnim, ilegalnim stranicama, dok se danas on sve više infiltrira u ove popularne platforme, postajući ne samo prisutan, već i reklamiran na način koji postavlja pitanja o etici, privatnosti i u konačnici odgovornosti.
TikTok i Instagram oduvijek su bile omiljene platforme na koje odlazimo “odmoriti mozak” nakon napornog dana ili pak dijeliti nekakav kreativan sadržaj, no danas je postalo poprilično popularno širenje sadržaja koji je daleko od onog što bismo nazvali uzbudljivim i prikladnim u kontekstu društvenih mreža. I dok su obje mreže započele kao mreže koje su svojim korisnicima obećavale sigurno okruženje i jasno postavljene smjernice ponašanja, sada se suočavaju s izazovima koje tehnologija zapravo sama stvara. Fenomen „subtle pornografije“, koji podrazumijeva prikazivanje sugestivnog, seksualnog sadržaja bez eksplicitnog čina, postao je dominantan trend. Na TikToku, na primjer, mnogi influenceri koriste plesove, izazove i modne outfite u kombinaciji s izrazito seksualiziranim pokretima, a sve to unutar granica koje su platforme postavile kako bi izbjegle cenzuru. Instagram, s druge strane, postao je domaćin sponzoriranih reklama i postova u kojima se reklamiraju privatne stranice za odrasle, što zapravo omogućava direktnu komercijalizaciju pornografskih sadržaja.
Iako su oba ova društvena medija poznata po strožim pravilima vezanim uz plasiranje seksualnog sadržaja, kreatori su izuzetno vješti u korištenju sive zone, što omogućuje reklamiranje pornografije bez kršenja smjernica. Reklamiranje seksualnog sadržaja na društvenim mrežama postalo je sofisticiranije nego ikada prije, pa se tako često nudi baš onima koji nisu ni svjesni da ga traže te je granica između zabave i ozbiljnog komercijalnog eksploatiranja seksualnosti gotovo izbrisana.
Bop House i normalizacija seksualnog brendiranja
U digitalnom dobu, seksualizacija nije više nešto što se skriva, već se danas ona vješto upakira i algoritamski promovira. Najbolji primjer „subtle pornografije“ je Bop House, luksuzna vila u kojoj živi osam mladih OnlyFans kreatorica, a gdje zajedno snimaju koreografirane TikTok videe, podcaste i viralne trendove. Na prvi pogled, ništa nije sporno, no kada se malo dublje zagrebe ispod bezazlenih koreografija krije se ozbiljna komercijalna mašinerija koja vodi direktno na profile s eksplicitnim sadržajem. Iako sve izgleda kao nevin digitalni kolektiv, teško je ignorirati cinizam mehanizma u kojem se seksualizacija prezentira kao girlboss poduzetništvo, a korisnici društvenih mreža postaju nehotični promatrači reklamnog soft porn sadržaja. U središtu tog moralnog vakuuma je i paradoks Sophie Rain, milijunašice i samozvane kršćanke koja prodaje čednost kao fetiš.
Bop House nije samo sadržaj, već strategija bez ikakve kontrole javne odgovornosti. Također, ne zaboravimo da su djeca i tinejdžeri zapravo glavni korisnici spomenutih društvenih mreža, pa samim time svakodnevno konzumiraju sadržaj u kojem se soft pornografija nameće kao nekakav model uspjeha jer se prodaje narativ da uz lijepo tijelo i seksualnu dostupnost dolazi milijunska zarada. I tu leži najveća opasnost.
Ključno pitanje koje moramo postaviti jest pitanje odgovornosti. Premda su kreatorice poput onih iz Bop Housea dio šireg problema, one same nisu i ne mogu biti jedini krivci za sadržaj kojem su izloženi maloljetnici na društvenim mrežama. Pravi problem leži u činjenici da odgovornost izmiče te je raspršena među platformama, kreatorima i publikom, a na kraju je ne preuzima nitko. Iako se javnost i stručnjaci sve češće obraćaju TikToku, Instagramu i sličnima s apelima za strože regulacije i zaštitu mladih, te platforme često svjesno održavaju „sivu zonu“ jer i sami dobivaju izdašan dio ovog kolača. Sve dok korisnici pasivno prihvaćaju, konzumiraju i repliciraju takav sadržaj bez kritičkog odmaka, stvarna promjena neće biti moguća. Dakle, pravo pitanje nije samo tko će preuzeti odgovornost, već koliko smo spremni svi zajedno promijeniti način na koji konzumiramo digitalni sadržaj?
Foto: Unsplash, Instagram
