Hrvatski modni urednik po prvi puta je ekskluzivno za Fashion.hr odlučio progovoriti o svojoj uspješnoj inozemnoj karijeri i suradnji s nekima od najpoznatijih osoba na svijetu
Grgo Zečić najuspješniji je modni urednik s naših prostora koji posljednjih petnaestak godina gradi karijeru u svjetskim modnim metropolama, ponajviše New Yorku koji je njegov drugi dom. Snima s najvećim zvijezdama kao sto su Penelope Cruz, Anne Hathaway, Andrew Garfield, Hailey Bieber i Gisele dok u isto vrijeme potpisuje kampanje za modne kuće kao što su Dolce & Gabbana, Tom Ford i Emporio Armani.
Ono što je bitno za napomenuti je i naše dugogodišnje prijateljstvo jer Grgo je član ne samo Fashion.hr obitelji već i moje obitelji. Razgovor smo vodili putem telefona i poruka kroz protekla dva tjedna. Grgo odnosno Gro možda je jedna od najautentičnijih osoba koje poznajem, sa svime što takva karakterizacija donosi, stoga je moje inzistiranje na ovom razgovoru posve logično.
Gisele za V MAGAZINE
Gdje zapravo živiš?
Pa svugdje. U 2023. sam imao 107 letova. New York je baza gdje su mi drugi dom i moj ured ali u prosjeku provedem oko 250 dana u godini na putu. Sto zapravo znači da su mi dom hoteli.
Čemu takav tempo?
Muška moda je dva puta godišnje (siječanj i lipanj), ženska moda je dva puta godišnje (rujan i veljača), visoka moda je dva puta godišnje (siječanj i srpanj) i onda su tu i pretkolekcije kao sto su ‘cruise’ i ‘prefall’ (Dior je prošle godine bio u Indiji, a Chanel u Los Angelesu). Ako u taj raspored dodaš snimanja za modne magazine i komercijalne klijente, eto gdje mi ode život. Nekad mi se čini da je sve jedan dugi, naporni tjedan mode.
Jesi li to zapravo oduvijek htio?
Pa da i ne. Htio sam nešto ali nisam znao što je to jer nisam imao ideju o tome što modna industrija zapravo podrazumijeva. Iako je to posao kao i svaki drugi u srži mu je konstantna potreba za promjenama. Moda u jednoj godini živi dvije godine; onu za proljeće-ljeto i onu za jesen-zimu. Ako se baviš ženskom i muškom modom to u prosjeku znaci šest novih početaka u jednoj kalendarskoj godini. Potpuno bizarni tempo. Bio sam lud i mlad te nisam pretjerano razmišljao o posljedicama takvog posla. U ovim poznim godinama imam drugačije stavove.
Courtney Love za INTERVIEW
Na što konkretno misliš?
Mislim na to da je cijena participiranja u takvom sistemu jako visoka ali nitko ti to ne objasni na samom početku. To je nešto čega sam postaneš svjestan tek kasnije. Proputuješ svijet, upoznaš zanimljive ljude ali poslovno i privatno postane potpuno zamršeno. Možda je najveća cijena što emocionalni odnosno privatni život u potpunosti moraš zaboraviti jer ovaj posao od tebe traži gotovo religioznu posvećenost.
Zašto Gro Curtis?
Zato sto Parižani nisu mogli izgovoriti moje ime pa su me prekrstili u “Gho”, a onda je u New Yorku moj tadašnji sef, Karl Templer, rekao kako nitko nema vremena učiti kako se izgovara moje prezime. Tog jutra sam imao Joy Division majicu na sebi i onda sam po drugi put prekršten. I tako sam od 2011. Gro Curtis. U oba slučaja to se nije dogodilo mojom voljom ali s vremenom sam zavolio svoj alias. Dapače, danas se više vidim kao Gro nego kao Grgo.
Kako to misliš?
Svaki alias je mala smrt imena koje mu je prethodilo. To je valjda zakon reinvencije.
Grgo Zečić AKA Gro Curtis i Gisele Bündchen
Kako je sve počelo?
Počelo je 2009. u agenciji Purple PR u Londonu. Mjesec dana pakiranja kutija odnosno Pradine prve monografije u kutiju. Prije svega se radilo o fizičkom radu u skladištu.
Besplatno?
Da, stažiranja u modi su barem tada bila besplatna. Danas moji stažisti dobiju plaćeni metro i ručak ali kada sam je počeo nisam imao pravo ni na što. Ovisio sam o dobroti drugih ljudi i tu sam najviše profitirao. U Londonu me štitila Vania Vela kod koje sam živio, u Parizu mi je svoj stan ustupila Jelka Music, u New Yorku Nadine Johnson, a kroz život me pratila i podržavala Marija Obrvan. Sve žene, sve divne, jake žene s kojima sam dandanas u kontaktu i koje su moja obitelj. Naravno ne treba zaboraviti moju mamu, tatu i sestru koji su još uvijek moj glavni oslonac u životu i bez njih ne mogu. Ali po pitanju ljudi, koliko god nisam imao sreće s nekima toliko sam bio blagoslovljen s ovim drugima. Sve je u životu pitanje ravnoteže.
Mislim da sam ti to već rekao, ali djeluješ mi puno smirenije posljednjih godina?
To ću shvatiti kao kompliment. To je prirodni tijek kod starenja. Nikad se ne bih vratio u dvadesete. Volim svoje tridesete, sada sam u 37. godini života. Kod dvadesetih je izvanredno što ne postoje granice i imaš osjećaj da sve možeš, a kod tridesetih je super sto te toliko stvari više jednostavno ne dira. Lista prioriteta je potpuno pomjerena na frekvenciju koja samom tebi najviše odgovara. Takav mir je neprocjenjiv. Nije to pitanje mudrosti koliko perspektive koju zaradiš u tridesetima.
Jaden Smith za VMAN
Prije gotovo deset godina si u jednoj kolumni pisao o svojoj borbi s depresijom?
Sjećam se te kolumne. Bila je to reakcija na samoubojstvo L’Wren Scott. Depresija je moja životna pratilja posljednjih dvadeset godina. Kao u svakom braku važno je razumijevanje i tolerancija. Prije sam dugo mislio da je ona moja otežavajuća okolnost, ali danas sam ju potpuno prigrlio. Trpimo se, ja i ona.
U svojim kolumnama si nekad bio dosta oštar?
Brojne sam mostove ne samo spalio nego do temelja uništio. Ali uvijek za istinu koliko god ona u datom trenutku bila teška. To je novinarski i dalmatinski nerv u meni. Tužbama su prijetili nadr-arhitekti, samoprozvani dizajneri, obitelji tih samoprozvanih dizajnera, pokoji radikali, nacionalisti i glasni lokal patriota… Ma bilo je svega. Da se sada vratim nazad sve bi isto napravio. Pa ti i ja nismo pričali jedno vrijeme radi jedne od kolumni. S druge strane mislim da su za moju dugogodišnju nepoćudnost u domaćim medijima odgovorne upravo moje kolumne. Ali ja ti stvarno ne vjerujem u žaljenje za prošlošću. Mislim da je to skup hobi koji si rijetki mogu priuštiti.
Cilliam Murphy za GQ
Ali tvoje inozemna karijera je manje kontroverzna?
Da, moram reći da sam na inozemnom planu uspješno izbjegao bilo kakvu kontroverznu. Imam karijeru prosječnog modnog urednika odnosno stilista.
Što znači tvoja pozicija “editorial director” u V magazinu?
To znači da osim modnog dijela magazina nadzirem i onaj novinarski koji uključuje priče, intervjue i eseje koje V i VMAN magazini u svakom broju objavljuju. Štoviše radi se o tome da stvaram teme koje će svako izdanje pokrivati. Napokon sam došao na svoje jer novinarstvo je bila moja prva ljubav, dugo prije mode.
Grgo Zečić AKA Gro Curtis i Penelope Cruz
Zašto moda?
Moj prvi doticaj s modom je bio kada me prijateljica s fakulteta nagovorila da zajedno volontiramo na Cro-A-Porteru u timu koji je vodio Ranko Vučinić. Svidio mi se adrenalin, drama i svjetla reflektora. Bilo je to zabavno iskustvo. U početku sam htio biti PR i moji prvi poslovi u Hrvatskoj su bili vezani isključivo uz PR. Moja najvažniji dio biografije u tim godinama neposredno je vezan uz tebe i Fashion.hr.
Čega se najviše sjećaš vezano uz Fashion.hr iz tog perioda?
Bili su to dani slave i ludosti, barem u mojoj glavi. Sjećam se revija na Bolu, prvih revija ispred Muzeja za suvremenu umjetnost i brojnih kampanja koje smo radili sa Mare Milin i Deckerom i Kutićem. Imao sam dojam da je sve iz sezone u sezonu samo raslo i pitao sam se dokle sve to ide. Krenuli smo zajedno još u Varaždinu, sjećaš se? Nezaboravno iskustvo.
Lilly Collins za V MAGAZINE
Kada se javio styling?
Negdje 2010. godine kada sam bio na drugom stažu u Karli Otto u Londonu i kada sam shvatio da su za neke od najljepših modnih fotografija zaslužni ne samo fotografi nego i modni urednici. Slijedila je selidba u Parizu i je moje stažiranje za francuski Vogue i Vogue Hommes. Već iduće godine otišao sam u New York gdje sam asistirao za Karla Templera i Melanie Ward. Moj prva snimanja vani su bili setovi sa Stevenom Meiselom, Stevenom Kleinom, Glenom Luchfordom, Hedi Slimaneom, Mario Testinom. Nezaboravni trenuci koji su me zarazili modnim virusom. Bila su to drugačija vremena.
Koje su ti najdraže modne revije?
Više manje sve ono što su radili Alexander McQueen i John Galliano za svoju liniju. Ja sam stvarno sretnik jer sam mogao doživjeti tako nešto u zadnjem valu konkretne modne kreativnosti. Tu su i Rei Kawakubo za Comme des Garçons i Junya Watanabe. Najupečatljivija revija svih vremena mi je ona Galliana za Dior visoku modu proljeće/ljeto 2007. godine inspirirana operom Madame Butterfly. Oči su mi bile pune suza. Bilo je to 22. siječnja 2007. godine, a sjećam se kao da se dogodilo jutros.
Naslovnica za talijanski L’UOMO VOGUE
Što možeš reći o životu u New Yorku?
Najdivniji grad na svijetu ali i najokrutniji. Traži od tebe potpuno lojalnost i predanost. Na Manhattan sam se doselio u svojim dvadesetima i mislim da je to najbolje vrijeme za New York. To je grad koji mi je puno toga dao. Ne vidim se u New Yorku kad ostarim. New York je grad za ambiciozne mlade ljude i stare bogate ljude. Svi ovi u sredini ne mogu izdržati njegov ritam i jednostavno odu. Moj New York je New York u kojem smo čekali nove izloge Barney’sa, štedjeli za preskupi sendvič u Dean & DeLuci i plesali do jutra u Boom Boom Roomu. Žao mi je sto takav New York više ne postoji odnosno prvenstveno je odnio novac.
Koji su tvoji najnezaboravniji trenuci u modi?
Imao sam priliku u neposrednoj blizini doživjeti Princea, Stevie Nicks, Sakamota, Dianu Ross, putovao sam od Patagonije do Britanske Kolumbije od Maroka do Japana. Moda zbilja zna biti čaroban svijet koji te potpuno obuzme. Puno je takvih trenutaka za jedan životni vijek. Možda čak i previše.
Austin Butler za VMAN
Koje su slavne osobe koje su na tebe ostavile utisak?
Sve ovisi o kontekstu. Jessica Lange je bila nezaboravna, Penelope Cruz je bila zabavna, Austin Butler je bio divan. Dosta sam radio s Courtney Love i pamtim sve njene priče o Kurtu i 90’ima. Ležao bih s njom u njenom krevetu u West Villageu i ona bi satima pričala. Ljudi to ne znaju ali Courtney je enciklopedija i veliki intelektualac. U zadnje vrijeme me najviše impresionirala Gisele. Natjerala me da neko vrijeme prestanem piti alkohol ali nisam izdržao. Penelope mi je bila dugo velika želja radi filmova Almodóvara s kojima sam odrastao i konačno smo snimali zajedno u prosincu prošle godine u Los Angelesu. Mogu reci da imam puno više prijatnih trenutaka nego neprijatnih, iako je bilo i ovih drugih. Trik je da svakoj slavnoj osobi pristupiš kao prema bilo kojem drugom ljudskom biću. Onda su ti sva vrata otvorena. I još nešto – slavni ljudi u stanju su nanjušiti strah kod drugih.
A planovi za budućnost?
Ima dana kada ih ima puno, a ima dana kada ih uopće nema. Danas mi je dan kada nemam pretjeranih planova nego ću lagano po svom pa gdje me odnese. Nekako mi se čini da je tako uvijek najbolje. Ako me pitaš za idealan scenarij to je koliba u Alpama i mjeseci neprestanog skijanja sa zvukovima Sade u ušima. A kad ostarim onda će me moja kumčad Ivan i Franko gurati u kolicima uz more.
Josh O’Connor za VMAN
