Kada bi me netko pitao što je za mene idealna veza ili što je za mene definicija ljubavi, definitivno bi odgovor bio moja veza s Lukom. Zajedno smo već 4 godine, upoznali smo se na prvoj godini faksa, a kako se studiranje bližilo svome kraju, polako smo počeli razgovarati i o zajedničkom životu. Kako imam puno prijateljica koje su za razliku od mene slobodne, često kada smo zajedno na kavi ili ‘cugamo’ prije nekog izlaska, prepričavaju svoja iskustva s dejtanja koja u ovo vrijeme moderne tehnologije zadaju samo glavobolju. Jednu večer, nakon nekoliko čašica vina, odlučila sam iz zabave napraviti taj Tinder o kojem toliko dugo slušam te vidjeti što se sve nudi u tom digitalnom svijetu. No, zabava je trajala do jednog trena kada sam osjetila užasan grč u želucu, kao da me nešto presjeklo. Na mom ekranu pojavila se fotka Luke, mog dragog i divnog dečka i to fotka koju sam ja uslikala u Pirovcu, kada smo prije dvije godine bili zajedno na ljetovanju…
Nakon početnog šoka i razbijanja glave radi li se o lažnom profilu koji je jednostavno ukrao Lukinu fotku s neta te se predstavlja kao druga osoba na Tinderu ili se iza njega zaista krije moj Luka, odlučila sam cijelu situaciju detaljnije istražiti. Nakon što smo se matchali nije dugo trebalo da mi ne stigne poruka “Moram priznati da sam malo iznenađen što me takva ljepotica nije unmatchala”. U tom trenu me prošla jeza, od glave do pete. Što zbog ideje da možda iza ove poruke stoji stvarno moj Luka, čovjek kojeg znam 4 godine i za kojeg bi dala ruku u vatru da me nikada ne bi prevario, a što zbog cringea da ovako jadno uletava nekome. Ako je to stvarno on, onda zaista ne znam što se dogodilo s njegovim flertovanjem i kako sam ikada pala na takvog frajera?! Odlučila sam se smiriti i nastaviti razgovor u smjeru koji bi mi otkrio više o ‘Antoniju’…
Krenuli smo razgovarati o općenitim temama, kako to obično bude; od toga što trenutno radimo, preko toga koji su nam interesi, pa sve do toga što tražimo na Tinderu. Za sebe sam odmah istaknula da sam slobodna cura koja traži zabavu (vjerojatno riječi koje svaki muškarac želi čuti), dok su njegovi odgovori bili poprilično generalizirani i općeniti. Rekao je da se u slobodno vrijeme bavi sportom, da živi u Zagrebu i da voli na Tinderu potražiti neko dobro društvo koje će ga opustiti od dosadne i monotone svakodnevice. Kako je bio poprilično škrt na informacijama o sebi, pokušala sam ga opustiti i dati mu prostora da se otvori tako što ću ja malo više pričati o sebi.
Tako sam izmislila da trenutno završavam ekonomiju, da polako tražim neki posao u struci koji će mi biti dobar start za razvoj karijere, da sam isto iz Zagreba te sam bacila klasičnu foru da ne volim sport, ali da volim sportaše. Koliko god da je fora glupa, ipak me dovela do konačnog cilja; a to je da malo više progovori o sebi. Rekao je da je on isto završio sa studijem, ali da trenutno ne razmišlja o tome što će dalje jer se prije svega želi dobro odmoriti i posložiti prioritete u glavi. Nešto me u ovom odgovoru zapeklo, kao da sam čula Luku kako izgovara ovu rečenicu i želudac mi se preokrenuo. U meni se borila želja da što prije prekinem ovaj razgovor, ali znatiželja je bila veća, pa sam tako cijelu ovu agoniju nastavila…
Dopisivanje se nastavilo i u narednim danima, a razgovarali smo o raznim svakodnevnim temama, kao i komentirali situacije koje se događaju oko nas. Klasične teme između ljudi koji se dovoljno ne poznaju, a svejedno žele držati distancu u vezi privatnog života. Također, tenzija između mene i Luke (barem s moje strane) bila je neimenovana, pa me tako nebrojeno puta ispitivao što mi je, zašto sam ljuta i ‘nabrijana’, a na što sam odgovarala poprilično pasivno – agresivno. U jednom trenu je pripisao ovo moje ponašanje PMS-u (kao i svako muško) te smo razrijedili viđanja dok se ja ne ‘ohladim’. U međuvremenu cijeli moj svijet se svodio na dopisivanjem s Antoniom koji i dalje nije otkrivao puno informacija o sebi, no odlučila sam biti strpljiva.
Nakon nešto više od tjedan dana dopisivanja, konačno me tražio WhatsApp broj da se možemo ‘čuti kao ljudi’. Moram priznati da me to poprilično iznenadilo jer je to prva stvar koja će mi malo više otkriti o ovom ‘strancu’. Mislim da nikada brže nisam niti jedan broj ukucala u mobitel te sam imala dojam kao da godinama čekam da se pojavi profilna fotografija pored broja na WhatsAppu. U trenutku kada sam ugledala fotografiju, osjetila sam istovremeno olakšanje, ali i ogromnu bol. Na njoj se nalazila slika mog Luke, a broj je odgovarao njegovom starom poslovnom broju koji je navodno ugašen još prije godinu i pol dana.
Što sada napraviti? Dokaz me doslovno ‘bode’ u oči te ga jedan dio mene želi odmah nazvati i reći mu da sve znam i da je kraj, dok je drugi dio mene htio nekakvu naknadnu, zadovoljstvo, stvoriti veći osjećaj srama…Prije nego sam mu poslala poruku na dobiveni broj, nazvala sam prijateljicu Helenu i sve joj ispričala. Nažalost, kako i sama ima svakakvih iskustava s Tindera, niti malo nije bila iznenađena, pa smo tako razvile plan da uzmem mobitel od njezine sestre Nikoline i nastavim dopisivanje s Lukom preko njezinog broja.
Stavila sam na profil fotku s Tindera i vrlo brzo se ‘prešaltala’ u ulogu Jelene. Dopisivali smo se još nekoliko dana, a tijekom kojeg je postao poprilično otvoren jer valjda osjeća da je na ‘sigurnom’ terenu. Poruke su se sve češće svodile na seks i flertovanje, gdje bi mi pisao što i sve zamišlja raditi s također izmišljenom Jelenom. Moram priznati da sam osjećala zadovoljstvo praviti ga budalom jer zaista ništa manje nije zaslužio, dok sam s druge strane shvatila da je moja veza gotova i da nakon ovoga nema šanse da se išta popravi i riješi. Granica je već odavno pređena, a sve što smo četiri godine gradili srušilo se do temelja. Kako je s vremenom postajao sve uporniji da se vidimo, odlučila sam ovo dopisivanje privesti kraju. Psihički me počelo umarati laganje, dok se druge strane u stvarnom životu pravim kao da je sve dobro kada smo Luka i ja zajedno. Jedan dan sam odlučila sve okončati sastankom gdje sam mu rekla da se nađemo u jednom kafiću koji je dva kvarta dalje od mjesta gdje živim. Rekao je da ne voli ići u taj kafić jer svako malo sretne nekoga koga poznaje te je predložio da se nađemo malo dalje, u jednom drugom kafiću gotovo na kraju grada. Ne znam radi li se o iskustvu jer očito mu ovo nije prvi put ili pak strahu da ga ne otkrijem, ali moram priznati da je ovo bio pametan potez.
Spremala sam se za taj dejt kao da idem na streljanje. Osjećaj mučnine u trbuhu bio je sve jači svakom minutom te se u meni miješao ogroman bijes i velika tuga. Morala sam se sama sa sobom boriti da dođem na spoj hladna kao santa leda te sam si svečano obećala da neću plakati. Kada sam se parkirala na mjesto dogovora, ako je u meni imalo postojao crv sumnje sada ga više nije bilo. Na terasi je sjedio moj Luka, sređen od glave do pete, čak si je i frizuru napravio. I u autu sam mogla osjetiti količinu parfema koju je stavio na sebe, a noge su mi postale toliko teške da sam imala osjećaj kako ne mogu izaći van iz auta. U tom trenu sam odlučila da se ne želim suočiti s njim, jednostavno nemam snage niti volje. Emotivno me uništio, povjerenje u ljubav mi je zauvijek poljuljano te ne znam koliko će mi trebati da se oporavim od ovoga. Zato sam odlučila napraviti ono što bi svaka zrela osoba na mom mjestu napravila. Poslala sam poruku u ime Jelene “Hej, vidjela sam te kako sjediš ispred kafića i predomislila sam se. Uživo izgledaš drugačije nego na fotki, sori” i potencijalno mu sjebala samopouzdanje do kraja života.
Okrenula sam se i otišla sam doma. Nakon što sam dušu isplakala, ujutro sam ga nazvala i rekla kako mislim da je vrijeme da prekinemo. Razgovor je trajao skoro pa četiri sata gdje me molio i preklinjao da to ne radim, ali bila sam ustrajna. Nisam mu rekla da znam za prevare jer bi negirao i samo bi me dodatno naživcirao, a hitjela sam okončati ovu priču što prije. I dalje mi nije jasno ako mu je prekid toliko teško pao, zašto je to sve radio i koliko je još žena bilo u našem životu? No, mislim da je odgovore na neka pitanja bolje nikada niti ne dobiti….
Foto: Instagram
