Dočekati rane tridesete solo danas i nije neka drama, timeline ‘kada se što mora’ itekako se pomaknuo, pa tako oko sebe imam različite profile ljudi. Uspješne žene koje ganjaju karijeru, uspješne žene koje ganjaju karijeru i obitelj, one koje istu ne žele i tako u krug. Kao netko tko je relativno nedavno prekinuo dugu i poprilično toksičnu vezu, prošao faze prekida te je sada u onoj ‘bit će što bude’ fazi, polako se javila želja za nekim, ne nužno nečim konkretnim, ali nečim što će me polako vratiti u dejting svijet!
U doba nikad većih mogućnosti, čini se da je upoznati frajera u koliko toliko basic uvjetima postalo nemoguće, pa sam na nagovor kolegice s posla napravila taj ozloglašeni Tinder. Na početku sam se osjećala kao netko tko na laptopu zna napraviti copy-paste naredbu jer je sve djelovalo tako čudno, kao u nekom supermarketu dok biraš koji ribanac ubaciti u košaricu. Najprije sam odbijala staviti vlastitu fotografiju jer bilo je tu malo srama, ali vrlo brzo shvatila sam da želim li ovoj aplikaciji dati priliku, kakav takav osobni info je nužan. Tako je uslijedilo nekoliko fotki, poprilično štur opis i to je to, krenulo je svajpanje. Već nakon par dana uslijedili su prvi matchevi.
Bilo je svega, ali uglavnom se je to svodilo na ponude za seks ili ubitačne razgovore iz kojih moraš izvlačiti odgovore. To mi je bilo dovoljno da odustanem od Tindera i nastavim sanjariti o romantičnim sudbonosnim susretima. Fotke su bile izbrisane i postavila sam nekakvu usputnu sliku prirode čisto da i dalje s vremena na vrijeme mogu otići vidjeti što se nudi. Tako jedne tmurne nedjelje što drugo raditi nego gubiti vrijeme u bespućima interneta, odlučim proskrolati Tinderom i za oko mi zapne profil sličan mom, bez konkretne fotografije s opisom – nemoj me pitati što ovdje tražim!
Prvi mjesec
‘Match’ se je dogodio odmah, čim sam stisla lajk i gospodin L vrlo brzo je poslao prvu poruku. ‘Je li ovo slučajni lajk’ bilo je pitanje koje me na prvu zbunilo jer odgovor je negdje između. Zanimalo me je li iza ekrana osoba slična meni, koja pokušava dati priliku online upoznavanju ili je riječ o još jednom u nizu oženjenih koji traže nešto sa strane pa ne otkrivaju identitet. Long story short, L i ja smo proveli cijelu nedjelju na mobitelu, saznala sam da radi u velikoj korporaciji na jednoj od rukovodećih pozicija, da je rodom iz Dalmacije, ali rođeni Purger, voli ekstremne sportove, voli putovati, voli spontanost, osam godina je stariji… Iz priče u priču, L mi je toliko zaokupio pažnju da nisam niti shvatila je prošlo nekoliko tjedana, a da zapravo ne znam kako čovjek izgleda. Potaknuta time, pitam ga ima li društvene mreže. Nema. Okej, ne mora imati, ali pitam ga onda je li mu okej da pređemo na dopisivanje izvan Tindera, a moram priznati da me već malo i zasmetalo što sam nije pitao za broj. No dobro, na to pristaje i pita me da mu dam broj pa će mi se javiti. Tu večer više se nije javio, niti par dana poslije.
Drugi mjesec
Već sam ga krajičkom oka otpisala, ispričala prijateljicama da je kreten i da ne razumijem čemu sve ako se nikad nije namjeravao javiti. Kad ono, eto poruke, s nepoznatog broja i s istom fotkom s Tindera. ‘Oprosti, službeno putovanje, bla bla…’. To mi je bilo dosta da iskonstruiram priču kako je lik zapravo oženjen i da laže, no uvjeravao me da to nije slučaj. Malo sam se kao distancirala, ali zapravo smo nakon par dana nastavili prijašnju komunikaciju, intenzivno i često. Našli smo se na svim razinama, bio je toliko duhovit i pametan, pismen, odnosno sve je ukazivalo da stvarno nije riječ o nekom bezveznjaku.
Kako su se stvari opustile i razvio se je taj neki osjećaj poznanstva unatoč tome što i dalje ne znam s kim se zapravo dopisujem, u priču se umiješao seks. Nekako smo došli do tih tema, što tko voli, pa dogodovštine i failovi iz prošlosti, pa tako i prvi upit s njegove strane – pogađate kakav. U tom trenutku pomislila sam da je možda cijelo vrijeme pripremao teren za to, ali opet, zašto unijeti toliko truda u fotku koju bi neka druga žena možda puno brže poslala. U tom trenutku sam odbila. Razgovor se narednih dana normalno nastavio, a onda je jednog vikenda meni stigla fotka, ništa kontroverzno, već fotka čaše i vina uz prikladan caption kako razmišlja o meni. Eto, poslala sam i ja fotku, ali nešto provokativniju naravno bez lica. Dogodio se naš prvi sexting, a ja sam se osjećala kao neka zatelebana tinejdžerka.
Treći mjesec
Ulazimo u treći mjesec dopisivanja i svega ostalog što se je ponavljalo gotovo svaki dan. Iako ne mogu reći da mi nije bilo fora, počela sam se pitati kamo ovo sve vodi. Tako sam pitala i njega, no odgovor nije bio onaj kojem sam se nadala. Dotad nisam mislila da čovjek može razviti emociju samo na temelju dopisivanja jer ja i dalje ne znam kako on izgleda i s kim se zapravo dopisujem, ali što je tu je, njegov odgovor me pogodio i osjećala sam se kao da smo prekinuli.
Kako bih skrenula misli s tipičnih muških riječi da nije spreman, da ga je sve zateklo, odlučila sam se zatrpati poslom i druženjem s prijateljicama. Red smijeha, red suza, red ‘budalo jedna jesi ti zdrava da patiš za imaginarnom osobnom koja je možda nešto sasvim peto u stvarnom žvotu’, stvari su polako išle na bolje, ali emocije su zeznuta stvar pa me vijest da firma u kojoj radim organizira genijalan vikend team building u Istri – jako razveselila. Dani su se meni i ostatku kolega vrtjeli samo oko toga, posao kao da je lakše tekao i svi smo jedva čekali dobro se zabavit!
Četvrti mjesec
Par dana prije team buildinga samo su mi falili problemi na poslu. Jedan od članova uprave i šef mog odjela pokrenuo je razno razne izmijene, a i ja sam između ostalog bila pozvana na sastanak. Da ne ulazim u poslovne politike, dobila sam ‘obrisač’ za određene poslovne procese, a sve bi to bilo lakše da osoba s druge strane nije odličenje arogancije, doduše zgodan je pa mu se malo progleda kroz prste. Uz buran tjedan koji je završio li-la, idemo mi svi tako poluposvađani na naš team building. Ali hej, bit će nam super, tamo će svi zaboraviti na sve nesuglasice. Tako je i bilo, zaista smo se zabavili, čak su i nadređeni postali ‘obični ljudi’ i tek što sam na nekoliko dana zaboravila na Tinder gospodina, stiže poruka, odnosno fotka i to ni manje ni više nego – pogleda na Rovinj iz prostorije u kojoj se JA upravo nalazim.
Prošla me jeza, pitanja poput sprda li se netko sa mnom te sam manično počela pogledavati tko od kolega ima mobitel u ruci. Sjela sam u kut, gotovo se tresla i odlučila poslati poruku nazad, no to nije bila poruka, već fotka istog pogleda. Uslijedio je muk.
Vraćamo se za Zagreb, ispričala sam kolegici što se je dogodilo i ne može vjerovati. Cijelim putem vodimo duboke analize tko bi to mogao biti, pokušavamo dešifrirati stil pisanja i eliminiramo, no ne dolazimo do odgovora. Tu noć nisam mogla spavati jer sam znala da se dopisujem s nekim iz firme, a sada i ta osoba zna da radimo zajedno. Par dana je prošlo i poruke nema, prva ju ne želim poslati jer iskreno ne znam kako sročiti rečenicu, a onda je došla notifikacija.
L me je pitao želim li na kavu nakon posla? Nisam znala što napisati jer sam se toliko bojala tko će se pojaviti, a opet, morala sam saznati o kome je riječ jer samo mali pogled na sva naša dopisivanja, izmamio mi je osmjeh na lice. Rekla sam može i predložila nešto udaljeniji kafić. Na putu tamo noge su mi se tresle, stajala sam jedno 15ak minuta u blizini mjesta gdje se nalazimo prije nego što sam ušla. Pitala sam ga je li unutra, rekao je da me čeka i našalio se: ‘Prepoznat ćeš me, nema nikog drugog s posla ovdje’. I tako sam ušla, pogledom pogledala okolo i ugledala mog šefa, onog istog koji me netom prije Rovinja pozvao na red, koji je strašno zgodan, ali arogantan i nepristupačan. Pogleda me i nasmije se, mahne rukom da dođem i kaže: ‘Da znaš, dok sam mislio o tome koja je to kolegica u pitanju, nadao sam se da si ti’.
Peti mjesec
To be continued…
Foto: Instagram, Unsplash
