Split se voli hvaliti uspješnim sportašima, legendarnim pjevačima, a sigurni smo da se može pohvaliti i kreativnošću dizajnera jer smo s dvojicom imali priliku porazgovarati. Kazinoti&Komenda je studio koji je započeo kao povremena suradnja Karla Kazinotija i Miše Komende. Dvojica kolega, prijatelja i glazbenika svoj povremeni rad su 2011. godine pretvorili u ozbiljan poslovni pothvat osnivanjem kreativnog studija.
Bez obzira na to što djeluju već više od desetljeća u gotovo svakom njihovom radu osjeti se svježina i inteligentan pristup dizajnu koji je u stanju ”poškakljati” stanje uma ciljane publike, ali i onih koji misle da su samo slučajno prošli pored nekog od njihovih plakata.
Studio Kazinoti&Komenda specijaliziran je za izradu vizualnih identiteta, kampanja, web stranica, ambalaže, dizajn plakata, natpisa, publikacija i dizajn izložbi. Tako se u portfoliju splitske ekipe nalaze zapaženi radovi mapiranja znamenitosti poput Vodotornja u Vukovaru, Šibenskih tvrđava, ali i cijeli niz radova za različite kulturne institucije.
Suradnja s Hrvatskim narodnim kazalištem u Splitu posebno je zanimljiva i odražava ono što bi institucije koje promiču umjetnost trebale biti, slobodne, interpretativne i aktivne u poticanju kritičkog razmišljanja. Aktualan, provokativan i kreativan pristup interpretaciji pojedinih kazališnih programa nedavno je završio i u domaćim informativnim emisijama jer je ”ulica” odlučila cenzurirati akt koji se nalazi na plakatu za operu Capuleti & Montecchi. U kulturi često imamo više slobode, a vizuali su oslonjeni na dojam i introspektivno shvaćanje zadatka, kažu dizajneri. A kako sve to izgleda iza kulisa dobrog dizajna pitali smo Karla i Mišu.
Kako biste vi sami opisali kreativni ‘potpis’ studija Kazinoti & Komenda?
Uvijek je nekako teško opisati sam sebe, a da dok tipkaš ne misliš kako je upravo to što pišeš glupo, bahato ili nebitno… Prije par godina nam je Marko Golub napisao uvodni tekst za našu izložbu „Dizajn za oko i uho” i tad smo prvi put shvatili da naša “igra” u studiju ima puno više smisla i koliko kroz sve radove provlačimo određenu dozu nekog našeg internog humora.
Kako izgleda dan u studiju kad dobijete novi projekt? Osim vas dvojice, u studiju radi i nekoliko mladih dizajnera, kako izgleda radna dinamika? Brainstorming ili svatko radi na svom projektu?
Mislimo da se naš rad ne razlikuje previše od ostalih dizajnerskih studija. Svatko ima svoje dnevne zadatke, a u početnim fazama projekta uglavnom svi sudjeluju u brainstormingu i trudimo se da sve oči budu uključene kod nekih važnijih odluka. To nekad otvara razne polemike unutar procesa, pa bude smijeha i suza. U studiju su s nama još mladi dizajneri: Ana Bodrožić koja zbog prehlade nažalost nije na ovim fotografijama, Frane Balta, Bruno Dubravec i Hana Malenica.
Kreativno rješenje za 69. splitsko ljeto, predstavu Gazdarica i među zadnjima poster za operu Capuleti & Montecchi, su redom pokrenuli reakcije, a poster za operu je čak dobio i ”cenzuriranu” uličnu verziju. Ulazite li u kreativni proces sa željom da izazovete društvene, norme, stavove, estetiku?
Ciljeve i želje koje dizajn treba postići uvijek određujemo s naručiteljem, a kad dobijemo povjerenje tek onda donosimo na stol naše stavove koje pokušavamo uvijek opravdati kroz koncept i kontekst unutar kojeg projekt treba živjeti. Sve reakcije su po nama dobar pokazatelj.
Negdje na vašoj službenoj stranici piše ‘činimo klijente vidljivima i ističemo ih u masi.’ Kako to postižete i čime se vodite u toj misiji? Kako i u kojim situacijama se odlučujete za dizajn koji će malo isprovocirati „ukus“ javnosti?
Kako smo mali dizajnerski studio, čest je slučaj da se zbližimo s našim naručiteljima i ostvarimo jedan prijateljski odnos. U takvim situacijama može se postići da poslovni razgovori budu puno iskreniji, što nam dodatno omogući da bolje shvatimo problematiku i da bez zadrške pucamo naše ”lude” ideje. Ponekad one ostanu samo kao ispričani vic na sastanku, ali mislimo da je važno da međusobna komunikacija ima određenu opuštenost i ležernost. Sve odluke se trudimo donijeti s naručiteljem i ako smatramo da bi nešto moglo isprovocirati ”ukus” javnosti nikad to ne krijemo, već pozovemo svog partnera na ples po tankoj granici.
Većina vaših kolega radi i djeluje u Zagrebu, smatrate li se uopće ‘pokretačima’ decentralizacije branše ili je Split bio spontana, a ne promišljena odluka?
Pa ne mislimo da smo pokretači, dok smo bili studenti u Splitu su već postojali dizajneri i studija, da ne govorim o fakultetu Dizajna vizualnih komunikacija na UMAS-u.. Split je naš rodni grad i tu se super osjećamo, daje nam određenu slobodu u dizajnerskom smislu.
Koliko dalmatinsko podneblje i specifičan humor utječu na kreativne procese u vašem radu?
Kao što sam ranije napisao mislim da taj humor ponekad i nesvjesno unosimo u naš rad. Mislimo da je to određena patina koja je jednostavno dio našeg izričaja. Naravno, naše načine razmišljanja uvijek prilagođavamo temi koju obrađujemo.
Mnogo radite na vizualima za kulturne ustanove, poput splitskog HNK, koliko se rad s takvim institucijama razlikuje od rada za ‘komercijalne’ klijente?
Dosta se razlikuju takvi klijenti, svi imaju svoje izazove koje je potrebno shvatiti na početku projekta. Počevši od budžeta pa do pristupa prema radu, ali u konačnici svima su važni vidljivi rezultati. Naravno, u kulturi često imamo više slobode i teme su često šarenije i spadaju u domenu fikcije. Kada radite vizuale za predstave i koncerte, kreirate po predlošku motive iz nečije mašte, vizuale koji su oslonjeni na dojam i introspektivno shvaćanje zadatka. Klijenti iz “komercijalnog” svijeta često trebaju stabilne i ozbiljne identitete koji imaju svoja pravila i koju moraju ostavljati ozbiljniji dojam.
Prije nekoliko godina dobili ste nagradu za vizualni identitet i signalizaciju Tvrđave sv. Mihovila u Šibeniku čime ste na neki način dali vlastiti doprinos kulturnom turizmu. S obzirom na to da živite i radite u turističkom gradu, imate li vlastitu viziju Splita u tom kontekstu?
Dobili smo priznanje od bečkog instituta za informacijski dizajn (IIID Awards) za projekt signalizacije šibenskih Tvrđava i drago nam je da je baš ove godine taj projekt konačno zaokružen postavljanjem signalizacije na tvrđavi sv. Ivana. Unutar studija dosta pričamo o raznim mogućnostima i idejama koje bi poboljšale snalaženje u javnim prostorima i kako bolje komunicirati kvalitete i potencijale Splita. Na sreću, imali smo priliku i sudjelovati na nekim od takvih projekata, te se nadamo da je bar malo pridonijeli u kreiranju bolje slike našeg grada.
Jedan ste od rijetkih uspješnih kreativnih studija u Splitu, odnosno Dalmaciji. Kako vam to pomaže ili odmaže u radu? Treba li splitsku/dalmatinsku scenu probuditi po pitanju kreativne industrije, kulture i umjetnosti?
U poslovnom smislu pomaže što ljudi znaju za nas i daje nam mogućnost da nas se uzme u obzir kad su u pitanju ozbiljniji projekti. Split ima svoju odlične pojedince, ali kad je u pitanju povezivanje, organiziranje i udruživanje kako bi se moglo pričati o sceni onda mislim da tu ima puno prostora za napredak. U tom smislu zadnjih godina se vidi pozitivan pomak. Mlade kolege se dosta trude po pitanju organizacije dizajnerskih evenata i pokretanja inicijativa korisnih za razvoj naše i srodnih struka. Spomenuli bi CYAN festival, Design Hub i časopis Kako kao početak nekih zanimljivih priča iz Splita.
Kao nekome tko se prvi put s vašim radom susreo kroz FMFS plakate, moram se dotaknuti i te teme. Koliko vas je taj projekt obilježio kao dizajnere te kako svake godine uspijevate pronaći neku novu viziju Mediterana?
Taj projekt je na početku našeg dizajnerskog odrastanja imao najveću vidljivost u Splitu, a onda i u državi, zato nam je jasno da se taj duh Mediterana prelio na nas. Iskreno, možda je ta vedrina vizuala FMFS-a najbliža preslika našeg unutarnjeg stanja svijesti. Kada nešto živite svaki dan svog života, nije teško na istu temu pronaći bezbroj slika. Mediteran je vrelo šarenila i života. S obzirom na to da je FMFS jedan od bitnijih kulturnih projekata u Splitu, super je ako nas je obilježio.
Koji vam je do sad bio najizazovniji projekt, a kojim projektima se veselite u budućnosti? Hoćemo li vaše radove moći pogledati na nekoj skoroj izložbi?
Svaki projekt ima svoje specifičnosti i zahtjeve, ako bi izdvojili jedan onda bi to bio vizualni identitet i signalizacija Vukovarskog Vodotornja jer se radilo o projektu koji je ima posebnu osjetljivost i važnost. Radujemo se novom FMFS-u, signalizaciji Tehnološkog parka, SHIP festivalu…zapravo svima, da sad ne nabrajamo. Uskoro idu prijave za novu bijenalnu izložbu HDD-a 23/24, pa ako ne prije, nadamo se da će nam radovi proći tu selekciju.
Foto: Ana Miletić, Studio Kazinoti&Komenda
