Whang-od Oggay, poznat i kao Apo Whang-od, filipinski je tattoo umjetnik iz pokrajine Kalinga na sjeveru Filipina. Poznata je po svojim tradicionalnim, ručno tapkanim tetovažama koje njezino pleme prakticira stoljećima, a njena rastuća popularnost nedavno ju je dovela na naslovnicu prestižnog modnog časopisa – Vogue.
Rođena 1917., Whang-od je počela tetovirati u dobi od 15 godina i od tada je postala majstor te umjetničke forme. Njezine su tetovaže poznate po svojem zamršenom dizajnu, koji često sadrže geometrijske oblike i životinjske motive. Za izradu tetovaža koristi tradicionalnu iglu od trna i mješavinu čađe i vode. Whang-od je stekla široko priznanje 2000-ih kada je prikazana u dokumentarnim filmovima i novinskim člancima o tradicionalnoj filipinskoj kulturi. Također je postala popularna turistička atrakcija, s posjetiteljima iz cijelog svijeta koji dolaze u njezino selo kako bi se tetovirali. Jedna od njih je i predstavnica tvrtke Borboleta Sanda Šeparović koja je imala jedinstvenu priliku upoznati Whang-od, tetovirati se u njenoj ‘radnji’ te otkriti sve čari života u tom malom, filipinskom selu.
Unatoč svojoj slavi, Whang-od nastavlja živjeti jednostavnim životom u svom selu i ostaje predana očuvanju tradicije svog plemena, a kako to izgleda iz prve ruke otkrijte u intervjuu sa Sandom koji ćete pronaći u nastavku članka:
Posljednjih nekoliko dana cijeli svijet bruji o najnovijoj naslovnici Voguea koju krasi stogodišnjakinja Whang-od Oggay, poznata tattoo majstorica s Filipina. No, jedna si od rijetkih Hrvata koji su ovu umjetnicu imali prilike i upoznati. Možeš li nam otkriti detalje, kako se to dogodilo?
Počelo je sve s National Geographic-om koji jako volim čitati. Pročitala sam članak o Filipinima i Tattoo majstorici Wang-od-Oggay. Bila mi je zanimljiva njena pojava, kao i cijela priča o ljepoti i bogatoj baštini plemena Kalinga. S obzirom na to da sam u to vrijeme imala ured u Manili i često sam putovala po Filipinima, odlučila sam se upustiti u tu avanturu koja je zahtijevala put od tri dana. Od Zagreba do Manile u trajanju 16h, pa 15 sati vožnje sjeverno od Manile do planinskog grada Buscalan. Put je jako zahtjevan jer se do Buscalana može doći samo hodanjem kroz šumu i plantaže riže. Provela sam tri dana u selu s njenim unucima i proslavila sam s njima svoj rođendan.
Volim upoznavati nove kulture, običaje i općenito volim ljude i različitosti. Učili su me njihovom tradicionalnom plesu, i kuhanju koje je uvijek vezanu uz rižu. Dan mi je počinjao s rižom npr. doručak (Jaja sa rižom),također sam naučila da škrob iz riže koriste za umivanje, pa sam s rižom dan završavala. Rižina voda ima brojne zdravstvene i kozmetičke blagodati, te je koža jako mekana. Nastavila sam to prakticirati kad god stignem.
Whang-od-Oggay je postala poznata po tome što je ovladala 1000 godina starom tehnikom tetoviranja, koristeći ugljen i oštar štap. Kako je izgledao taj proces? Jesi li bila skeptična prema metodi?
Tako je, postala je poznata po tome što svojim znanjem i umjetnošću tetoviranja pomaže u održavanju drevne tradicije u provinciji Kalinga. Tradicija koju želi zadržati kroz umjetnost tetoviranja seže u domorodačke ratnike Batbut koji su se mogli tetovirati tek nakon što su nekog ubili dok su tetovaže kod žena povezane s ljepotom. Tetoviranje nije kod njih modni trend već ima kulturološki aspekt ukorijenjen u starim tradicijama. Whang-Od-Ogagy je najstarija i zadnja „mambabatok“ u zemlji , tradicionalna umjetnica za tetoviranje Kalinga. Svako jutro izvodi ritual u kojem miješa borovu tintu i vodu. Za tetoviranje koristi trn stabla grejpa, štap od bambusa, ugljen i vodu. Ručno izrađena tinta se utiskuje duboko u kožu, a rezultati su tetovaže sa značenjima kao što su snaga, ljepota i plodnost.
S obzirom na to da se bojim igle, bila sam skeptična prema svemu. Međutim, kada dođete tamo i svjedočite dobroti i brižnosti tih ljudi, zaboravite na sve i jednostavno prigrlite mogućnost da postanete dio njih i da uspijete uopće shvatiti njihov način života i njihovu lakoću postojanja. Napravili su mi moj bambus štapić kojim su me tetovirali kuckanjem. Sada mi stoji na zidu kao suvenir.
S obzirom na sve veću popularnost ove tattoo majstorice, možeš li nam otkriti koliko je bilo izazovno rezervirati termin i na koncu, pronaći selo u kojemu živi?
Izazovno jest jer je potrebna potpuna organizacija puta, koji nije za svakoga. Ima puno ljudi koji odlaze tamo, međutim termin se ne može rezervirati. Kada sam je posjetila, Whang-OdOgagyy je imala 102 godine, a danas 106. Tetovira samo kad ona želi i kad može. Najčešće odradi 3 do 4 tetovaže, pa se odmara i tako sve dok ne padne mrak jer je slabijeg vida, kako i sama kaže kroz smijeh. Uzimaju se redni brojevi na papiriću, iako to ne znači da ćete taj dan doći na red. Tetoviraju i njeni unuci pa kod njih brže ide, međutim ja sam htjela isključivo ići u njene ruke pa sam čekala jedan dan da dođem na red.
Koji su tvoji najupečatljiviji dojmovi susreta s Whang-odOggayy?
Mene se dojmila svojim smislom za humor, vitalnošću i mirom koji ti pruži kad si tamo. Dojmio me odnos nje i njene obitelji, način na koji su me primili u njihovu kuću. Također se na njoj i kroz razgovor i djelovanje vidi njena hrabrost da se suprotstaviti određenim heteronormativnim pravilima Filipina jer, prema običaju, samo su muškarci mogli naučiti tetovirati. Međutim, ona je to preokrenula i danas ima utjecaj na veliki broj ljudi u svijetu. Sve je to postignula sama svojim djelovanjem.
Privatni albumI za kraj, želiš li nam otkriti što si odlučila tetovirati i koliko dugo je proces izrade ovom tehnikom trajao?
Sam proces tetoviranja trajao je sat vremena, budući da sam isključivo htjela da me ona tetovira, a kako je tada imala 102 godine i slabije je vidjela, odlučila sam se na njen potpis… Svatko tko se tetovira ima svoje zašto. Ja još nemam taj odgovor zašto, ali sam sretna da moja tetovaža ima priču koja je i prošlost i sadašnjost i budućnost te će me uvijek podsjećati na ovo predivno iskustvo, činjenicu kako je sve prolazno, a da uspomene, dobri ljudi i ljudskost uvijek opstaju.
Foto: Instagram, Sanda Šeparović
